Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/89

Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

changé. Auillé di fait connaite bonté di nous peye, lò li palé, a pou dit li malsain, jouq pessonne pas pouvé vive landans.

— Ou wai, mouché Neinanmoin, qué fatigué ou moune yé la fatigué la hein ! Si òte pati la, té savé gouvènein so cannon, li té chaviré, ou pa caba ; dègnè vote la, si, auillé di fait oune toisienme lisse, di prend candidat qui pas bon, li té voté qué moune, qui viré yé la, li té jité ou enbas nette. Gadé qué oueil, oune jou, a ça qui ké rivé. Et meinme, si Bonnan qué Isope té la, longtemps, ça té faite.

— Enwa ! réponne Neinanmoin, qué cranne ; tant qui mouché la, wa wlé rété, nous wa voté pou li. Nous savé li pas fò ; mé, li gain pou li rété la, quand meinme ; place la, a di li.

— D’abò a conça ou ca palé, dit Atipa, qué cranne aussi, li bon ; en ! A conça ? place la, a di li. Mo savé ravet pou ca gain réson divant lapòte poulaillé ; a ou qui fò. Ça feille ou gain, pou fait nègue yé la voté la, et li bon meinme !

— Heinbin ! en nous toujou ; cayacou dit : couri oune jou, pas engnin. Temps longue, a lavie qui coute. Lò bois tombé là-sous totie,