Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/45

Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

Dorilas ? li midi passé, ad id jodi to femme ca anttendne to.

— Et mo meinme, ad dé faim mo faim. Mo vente ca fait kioume, caba.

— A canmarade qui tadé mo, réponne Atipa.

Atipa ca rété bò di bois crobeau, là-bas, la larie tois case. Lò li rivé qué, Dorilas, divant Danmion la.

— Mo chè Dorilas, dit Atipa, mo pas trouvé zaffai c’allé vite, Cayenne. Dipis nous ca voté la, mo pou ca wai changement. Au contrai, zaffai c’allé pi mal. Li gain oune tas pòpòte, Chinois, Arabe, toute guiabe ; yé pou ca fait yé fait engnin. Li gain ça mo ca contré, la larie, enbas parasol. To wai quichose conça ?

— Sodat casème, qui libe kou nous, pas gain droai maché qué parasol, pòpòte gain droai.

— Gadé mo case, li à dé pas la la ; mé, gnanpoint chimin. Faut nous passé jouq là-sous crique. Oune mauvé pitit boute larie conça, pou crévé, est-ce a grand zaffai ça ?

— Soumaqué yé voté, pou acheté la Direction la, pas té ké pi bin employé, pou lévé quakié bois crobeau la ? Encò, yé pas té beinsoin si tant.