Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/136

Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

— Est-ce jaquot violet, doumandé Couillè, ca vini mangé pois soucré toujou ?

— Gnanpoint beaucoup encò, réponne vié bonhomme la ; tout lé jou, fisi dèiè yé ; toute meinme, si ou oueil baille ou, ou wa tiré.

— Mo crai, dit Couillè, kiou jorne qué ganwite ca couri jaquot yé la ; dé jou, ici la, a zoseau guiabe, oune so, to ca wai.

Quand yé rivé, divant pripri Martin la.

— Mo vini la chasse, souvent, ici la, dit Atipa. Mo bin qué dé au tois milate qui chassò : Einmilien, Léon, Yourbain ; toute temps, nous té ca vini tiré zalouette, grand blanc qué bégasse, la la. Oune jou, nous wai dé awérou ; zoseau qui farouche ; frè ! sawacou pas engnin, òbò li, pou farouche.

— A pas tremblant qui manqué, aussi landans pripri la ; oune jou, Einmilien manqué rété landans oune.

— Mo té ké la chasse, qué milate yé al, tout-patout. Nous té ké kioé grive qué zoseau, pou rempaillé, la montangne Canavant la ; nous té ké tiré ranmié la Blancha. quand ranmié yé la mangé, grainne balourou, yé té ca anmè kou fiel. Lò la, mo té ca mangé ranmié, kou blangue conça. Jou di biche, a té bò di Mannanflan ; jou di agouti, a té la