Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/13

Cette page a été validée par deux contributeurs.

I

Oune jou, jédi, cété la beautemps, Atipa, oune ovrié mine d’ò, té ca fait so pronmeinnade, la lavancé ; li contré, que oune di so zanmi, li pas té wai dipis longtemps.

— Kin ! mé to, Bosobio, dit Atipa, qué content. Qui nove ? Li gain oune siec, mo pas wai to ; côté to té fica ?

— Mo te Sainnemari, réponne Bosobio ; la Couriège ; ça ahiè mo rivé Cayenne, qué oune bateau tapouye. Bateau la metté quate jou, pou vini ; aussi, mo fatigué, kou oune bête. Dipis gnanpoint vapè encò, mo millò vini pa tè ; mo ca rivé pi vite. Palé mo di temps di Vovoni ; to songé, coument nous té ca fait joli voyage ? Et to, côté to soti ?

— Mon anmi houomme, réponne Atipa, mo soti prospété, Oyapoc. Nous rentré, kou to,