sous cantique Noël. A coolie, oune so, qui fò passé li, pou conté conte. Lò à soai rivé, to ca tendé : cric ? crac ! massac-massac ? cam ! kini-kini ? bois sec ! Quand to téndé : rouveillé l’ conte, ça pou nous pas pêché machoran.
— Li conté nous, toute conte bongué metté là-sous la tè. Mé, dé mo ca songé :
Cric ? Crac !
Jaquot qué macaque.
— To beau semblé moune, passé mo, dit jaquot, to pas capabe palé kou mo.
— To ca palé, réponne macaque, pace to pas gain lanmain ; yé pas pouvé fait to travaille. Si mo té wlé palé, mo té wa palé mié qui to ; mé, mo pas beinsoin çassé lélécou, pou mo cò.
Kini-kini ? Bois sec !
Ça la, ça beif, moune qué bongué.
— Coument pou mo fait qué li, doumandé beif, lò li fait so pitite ?
— Metté li à tè, réponne bongué.
— Beif metté li à té, vié.
— Coument mo ké fait qué li, doumandé moune, lò li fait so pa ? bongué fait li, meinme réponse la.
— Moune trouvé so pitite trop joli, pou jité li à tè, conça. so kiò prend saingnein. Bongué dit : kinbé li alosse.