Auguste Ghio Voir et modifier les données sur Wikidata (p. 123-137).
◄  VII
IX  ►

VIII

Lendimain bonmantin, à cinq kihò, Atipa té la lapòte Couillè, la Bataillon.

— Palé mo di ça, dit Couillè, mo content wai moune di parole conça.

— A conça mo fica, réponne Atipa. Cayenne, mo bin ca causé, tout patout ; dé foai canmarade ca fait mo manqué rendez-vous ; mé, lò pou allé oune côté, lò pou pati pou placè, a mo pronmiè, ca rivé à lhò.

Couillè fait soti so dé chin ; li prend so fisi, et pis yé pati, pou Matouri.

Lò Atipa wai chin yé la, dé mauvé pitit roquet.

— To chin yé la bon meinme, doumandé Atipa ? Mo trouvé yé bin pitit.

— Yé dit to, a pas grossò qui fait houomme, réponne Couillè ; pou chin ça meinme la. A pas grossò qui fait chin ; to ké tendé yé. Lò yé paillé oune agouti, hein ! to wa crai ça cléron sodat, qui dèiè li.

— Pitit bassette la, Babouguio, a pi fò la ; òte la, ça Bonfemmera.

— Longtemps, mo té ca dépensé, mo soumaqué, pou acheté gros chin ; yé pas millò, passé ça yé la.

— Sanmedi, à soai conça, mo ca fronmein yé, pou moune pas vòlò yé, meinnein la chasse. To savé, chin di chasse, dipis yé wai chassò qué fisi, yé ca souive yé. Pitit milate yé la vòlò Babouguio, dé foai caba.

— Annein passé, mo té gain oune bon chin, yé vòlò li conça, et pis, oune pitit milate kioé li, la danbois.

— Mé quichose mo Atipa pas wlé wai la ! Yé pas savé distingué couri vianne di couri chin, yé ca détrit ou bête conça. temps di Chòvette, a conça oune blangue kioé so oune chin. Chòvette bisque, hein ! Si yé pas té kinbé li, li té tiré blangue la.

— Li réson, dit Couillè. Et mo meinme, si mo té la danbois jou la, qué pitit milate la, lhôpital té ké gain so pa, lageôle té ké gain so pa.

— Lò di Chòvette, rouprendne Atipa, ça té grand la chasse meinme ; li té gain bon chin. To réson, frè, a pas grossò qui ca fait chin. Ça chin blangue la kioé la, li té tout pitit. Yé té ca meinnein li, la danbois, landans sac, pou li pas fatigué ; yé té ca metté li à tè, rinq pou lévé vianne. Dipis li lévé, òte yé la prend : coueye ! coueye ! yé ca roumetté li, landans so sac.

— Mo c’allé fait lavé mo chin yé la, dit Couillè, qué ragué lenvè ; bon pou tigue qué sèpent.

— To meinme ca crai ça zaffai la, dit Atipa ; ça mento. Mo pas jain fait lavé mo chin qué sinpe.

— Qui ça to dit, réponne Couillè, si mo ca crai ? Mo pouvé assouré to, a pas zaffai di joué. Mo wai chin qui lavé, rivé divant tigue, li pas capabe lovri so zongue, pou blessé chin la.

— A kou zaffai piaye, li gain moune qui pou ca crai ; yé pou ca crai, aussi, chòchè ca tiré cate yé lax Heinbin ! crai mo, crai oune sotte, ça vrai, compè.

— Blangue gain so lesprit, nègue gain so pa. La Martinique gain grainne fougè qué kinbois. En France, aussi, gain piaye ; yé dit mo ça.

— Yé mentò, dit Atipa, gnanpoint ; piaye ça bêtise. To pas pouvé connaite France, passé mo ; to pas jain allé.

— Li gain oune mouché ici la, rouprendne Couillè, so manman maché, còté nègue ca gadé dileau yé la, pou fait li gain place, jodla li ça gros blangue la tribinal.

— Et la Mannan donc ? yé ca piaye jouq beif.

— Li gain feille vianne, feille posson. Li gain femme, si yé baille to boai oune calagiro, oune bougnon poucici, hein ! yé ca maré to, la yé ceintou camza. Lakio beif dit : temps allé, temps vini. Si to lessé yé, to gain pou rouvini.

— Mo parié to pou ca crai, piqué pou sèpent, aussi ? Heinbin ! tout ça, a vrai.

— Mo fait oune prospétion, la Lorapi, qué mouché Siguio, oune bon blangue ; grage piqué li, ça pas fait li engnin ; lendimain, li té gailla, kou pian. Mo ca assouré to, ça blangue la, so papa lavé li bin. Et to ca dit, en Frnace, pas gain piaye ?

— Mo meinme, si mo pas fait yé piqué mo, pace mo pas té gain courage ; mé, mo boai roumède sèpent, a pou ça, engnin pas jain rivé mo la danbois.

— Mo pa, dit Atipa, mo pou ca crai engnin di tout ça ; a conte nègue.

Atipa té gain oune joli fisi fauché.

— A côté to acheté fisi la, doumandé Couillè ?

— Ça la Chaumié, réponne Atipa ; fisi qui bon, mo dit to ; li c’allé loin. A dipis ça blangue la, Cayenne, nous gain bon fisi conça. Vié bois Vilote yé la, chiminein di oune pas manqué crévé mo oueil ? Ça pas mo qui ké touché yé, athò la, pas.

La coffe Bouté, yé wai Henri, Era qué Désiré, qui soti la chasse.

— Qui ça zòte Kioé, doumandé Atipa ?

— Engnin, réponne Désiré, nous té allé, la montangne tigue, pou tiré pignanwan ; mé, gnanpoint encò.

— Qui ça to wlé ça milate yé la kioé, dit Couillè, yé ca lachasse, òbò chimin ; et pis pignanwan, meinmeinme, est-ce pitit milate yé la fouti waii jou, anvant li ?

— Oune jou, fisi kioé oune calongnin, la la. Li tendé, montangne tigue, li crai a tigue oune so, qui landans. Oune tatou lévé, òbò li ; li pè, li prend couri, li tombé, so fisi kioé li.

Lò yé rivé, òbò Donnesse, yé contré qué Magotin.

— A qué Couillè, to ké la chasse, dit Magotin, to pou ké kioé engnin.

— Qui ça to dit, rouprendne Couillè ? oune mot di mouché pas té ké croché to bouche. Mo pas té jain to canmarade, mo té canmarade qué to maite.

— Pas couté nègue fou la, tendé ; est-ce li savé meinme, a qui ça, ça la chasse. Li ca prend mo pou nègue Mannan, yé ca maré yé la.

— Dimain, mo wa doumandé to, qui nove, dit Magotin. Ça vianne zòte ké kioé, yé wa bouilli yé, la mo zòrè.

Yé pas okioupé di ça encò ; yé continoin yé chimin. Pi loin moceau, Atipa rété, pou montré Couillè côté li té ca vini, qué Laréson, tiré poule d’eau.

Kou yé rété conça, yé wai oune crapaud ca kialam, ca trabessé chimin ; Crapaud la té soti la oune fossé, plein qué grounouille. Li té gros kou oune apan conça ; so dos té couvri qué bouton, semblé moune qui gain cocobé grand feille. Atipa prend so fisi, tow ! li tiré li.

— A qui zaffai to ca fait la, dit Couillè, qué còlè ? tiré vilain crapaud conça, anvant ou wai vianne, lò ou ké la chasse, ca pas bon ditout ; ça ca poté ou malhò, toute la jounein.

— Enwa, réponne Atipa, qui ça to wlé ça fait ? a té pou montré to, lélan di mo fauché la. A dégât mo c’appelé li.

— Crapaud la, dit Couillè, semblé li soti briga qué grounouille yé la. A pou ça, longtemps, yé té ca chanté ça chanté la :


Crapaud c’allé, batte laguiè,
Li allé trouvé so gangan,
La so boucan ;
Li dit li : bonjou chè mè,
Mo c’allé, la òte pays,
Çassé zennemis.

— Lessé mo tranquille, qué ça chanté la, dit Atipa. To pas wai a chantné, pou foutant di nègue. A li té ca dit, crapaud pou ca jain poté lakio la.

— Et pis, qui fouti chè mè ; qui pays ? est-ce a conça nous ca palé ? A ça mo té ca dit, Bosobio, òte jou la ; yé ca mêlé francé qué criole la, jouq nous pou ca comprendne li encò.

Anvant Marengo moceau, yé contré qué Sans-quakié, oune vié nègue, qui ca maché plié dèiè, ou wa dit, a léza qui maré ; toute moune, bò la, connaite li ; gnanpoint quichose qui drôle kou li, quand li prend so caca poule.

— Est-ce jaquot violet, doumandé Couillè, ca vini mangé pois soucré toujou ?

— Gnanpoint beaucoup encò, réponne vié bonhomme la ; tout lé jou, fisi dèiè yé ; toute meinme, si ou oueil baille ou, ou wa tiré.

— Mo crai, dit Couillè, kiou jorne qué ganwite ca couri jaquot yé la ; dé jou, ici la, a zoseau guiabe, oune so, to ca wai.

Quand yé rivé, divant pripri Martin la.

— Mo vini la chasse, souvent, ici la, dit Atipa. Mo bin qué dé au tois milate qui chassò : Einmilien, Léon, Yourbain ; toute temps, nous té ca vini tiré zalouette, grand blanc qué bégasse, la la. Oune jou, nous wai dé awérou ; zoseau qui farouche ; frè ! sawacou pas engnin, òbò li, pou farouche.

— A pas tremblant qui manqué, aussi landans pripri la ; oune jou, Einmilien manqué rété landans oune.

— Mo té ké la chasse, qué milate yé al, tout-patout. Nous té ké kioé grive qué zoseau, pou rempaillé, la montangne Canavant la ; nous té ké tiré ranmié la Blancha. quand ranmié yé la mangé, grainne balourou, yé té ca anmè kou fiel. Lò la, mo té ca mangé ranmié, kou blangue conça. Jou di biche, a té bò di Mannanflan ; jou di agouti, a té la poterie Borga ; la la pa, ça té nous pac.

— Chef coup l’fisi la meinme, a té Yourbain. Oune jou, nous vini la savanne aré, òte bò la, la chasse zètolan ; Chinbo té dèrhò ; to wai, a vié zaffai caba. Nous oune pas kioé ; Yourbain rentré, Cayenne, so sac plein qué zètolan. Fòce li fatigué so cò qué la chasse, dipis ça temps la, li mouri lessé femme qué pitite, la misè.

— Lò nous ca rouvini, nous contré là-sous pont la, oune houomme, so bitachon la crique fouillé. Li doumandé nous, si nous pas connaite li. Nous réponne non. Li trouvé pou qui ça, nous pou ca dit li bonjou ; li ça beau-pè Ekienne, to wai zaffai qui drôle.

— Landans la chasse conça, dit Couillè, dé jou, ca ari meinme.

— Li té gain oune blangue, yé c’appelé Badai ; mo pas jain wai moune té face conça. Et mentò, athò ? lò li ca raconté to, zaffai la chasse, tendé li, li té pronmiè tirò ; côté, a té mo compangnin. Lò bongué idé li, li kioé oune agouti, li gain pou palé, di agouti la, pendant tois mois.

— Oune jou, mo vini tiré cochon qué li, òbò Donnesse la. Cochon case, maron, compè ! Si nous pas té veillé nous cò, jou la, nous pas té rentré Cayenne. To pas jain wai bête qui michant conça.

— to ca palé di Badai qui té ca mentò, dit Atipa ; to pas wai engnin. Côté to metté Nariné, milate Counanmanman la ? mo la chasse, oune foai, qué li, Organa là-bas, la Troussé dent, a pas dé gros vente li baille mo.

— Pronmiè moune qui trabessé pripri la, a ça nom la yé baille li. Nariné, qui ça moune di peye, dit mo ça aussi. Mo tendé blangue c’appelé li, trou Sédan ; yé changé li di nom. Dipis laguiè proussien la, yé té divaite lessé ça nom la meinme.

— Nariné dit mo, pou li tiré canna, li ca fait oune pitit roupòsoai, la mitan pripri, et pis, li ca fica landans. Lò la, bégasse qué sècelle ca vini posé, jouq là-sous so connon fisi.

— To crai a toute la ? Et quand so chin lévé biche conça, la savanne, au bin òbò lanse. Lò li barré yé, biche yé la ca prend rhélé : bê ! bê ! kou cabrite conça, tout patout.

— Compè, dit Couillè, qué ari, ça la fò passé Crac meinme.

— Mo ca palé to, réponne Atipa !

Apré pont crique fouillé la moceau, yé wai oune pied bois, qui couvri qué sapajou. Atipa coumencé roumassé grainne bois la, ca mangé.

— To ca mangé grainne bois, to pas connaîte conça, dit Couillè. Est-ce to savé, si ça poas poéson ?

— Enwa, compè ! réponne Atipa ; d’abò to wai macaque ca mangé li, li bon. Sapajou, a pas pitit lode macaque ?

Kou Atipa fronmein so bouche conça, oune paque sauté plipe ! encò moceau, li té passé landans jamme Couillè. Anvant li gain danbois, òte bò chimin, Couillè prend so fisi, tow ! chia ! Ou wa dit li té baille paque la, oune pied di pli.

— Compè, dit Atipa, qué foutant, si ça conça to ca tiré, nous qué rentré Cayenne cahudé.

Lò yé rivé, bò di Lanmiranne, yé wai oune mangnè calbet landans savanne la.

— Si nous té ca baille, oune coup, ici la, doumandé Couillè ? en nous wai, anvant, si li gain moune, landans calbet la.

Yé trouvé, la calbet la, oune vié nègue yé c’appelé Coumba. Li quélingue tout dichiré là-sous li, semblé oune nègue maron.

— Pou qui ça, doumandé Atipa, ou vini rété ici la, ou, onne so, conça ?

— Mo pas mo, oune so, non, réponne vié papa la, qué lapeinne ; mo qué mo dé pitite : Catherine allé qri dileau et pis wai, si li gain posson landans so goli. Ou savé, côté gnanpoint chin, chate ca la chasse ; ou wai li la, li ca çassé mangé, kou houomme. So frè allé fait oune commichon, jouq la Lalvée.

— Gréméci bongué, yé ça bon pitite. Mo té ca fica, la Trou angui, là-bas, qué mo beau-fi, nous pas pouvé d’accò ; tout lé jou, cété train. Ou savé, a pas toute danbois qui rhaï agouti ; mo prend ça dé pitite yé la, nous vini rété bò rici. Au moins, nous zòrè frai ici la.

— Ou c’allé wai pitit négresse la, coument li joli, coument li gailla. Toute mo lapeinne, a di wai, li loin di so sò, Françoese.

— Ou pas gain moceau tabac baille mo ? li gain, dé jou, mo pas limein mo pipe.

Atipa baille li moceau tabac. Catherine vini qué oune patagaye, la so goligo. Calbet la té plein qué pou di pou ; yé soti vite, pou allé kiouqué chin. Lò yé dérhò.

— Pas couté papa la, tendé, dit Couillé ; a li qui mauvé. So beau-fi la, mo connaîte li ; ça oune bon nègue ; ça mo synonnyme ; ça nègue maîte Adrien. A còde qui fait beif zanmi qué chicot. Faut pas to crai li bin, la la, ditout. Si li té bin, li té pou ca guiosé jouq tabac.

— A kou lò li ca palé to, coument so pitite joli, coument yé bon ; chouette pas dit, so pitite, a pi joli pitit zoseau ? To wai nègresse la, coument li vilain, coument so pied plein qué chique. Ça oune kiou balé cendne.

— Mo tendé beau-fi la, té ca palé di yé zaffai, mois passé. Mo pouvé assouré to, athò la, li qué papa la, yé ça piment qué macaque.

— Caouca tendé, dit Atipa. Lò ou pas landans oune case, ou pas savé, côté so boukiè ca tombé. si beau-fi la té bon, kou ta ca dit la, houomme la té pou ca lessé, so bitachon, pou vini ici la. Et pis, pas fait mo ari, qué ça façon to ca palé la. Mo pas jain tendé moune palé conça. Toute moune ca dit : synonyme, to pa, ça nomme sec to ca dit.

Yé entré, landans oune pitit gnanman gouyave, qui plein qué marie tambou. Dipis Couillè coumencé choulé chin yé la, Babouguio pend : coueye ! coueye !

— Tendé li, dit Couillè ; qui ça mo té dit to ?

Y" tout lé dé couri, allé fica landans chimin vianne, ca anttendne. Oune coup, Couillè guiocoti ; li fait Atipa sine di vini. Kou Atipa wlé maché conça, Couillè fait li sine di rété. Chin la jappé tée ! yé pas jain waii vianne li lévé. Yé batte danbois la, toute la jounein, yé pas lévé, meinme oune acouchi.

Babouguio Couillè té ca vanté la, a té oune mauvé chin ; dipis yé metté li, la danbois, li ca jappé, kou chin fou, sans senti vianne. A ça chin yé la, qui ça meinnein tigue la case. Mouche saréson piqué òte chin la, li pas wlé la chasse. Lò Atipa wai conça.

— En nous la case, dit Atipa, qué còlè. Qui ça nous ca fait ici la ; chin yé la pas bon. Magotin té réson ; li té dit, nous pou ké kioé engnin. Li té savé to chin yé la pas bon.

— To c’appelé mo ; lò mo wlé vini, to ca dit mo rété, draite kou guiòlòfe la ; si to vancé, mo tiré ; si to allé, mo tiré ; si to rété, mo tiré. Mo crai to fou ?

— Mo pas fait to sine pou rété, réponne Couillè ; mo fait to sine, pou maché doucement ; to pou ca comprendne, a pas mo faute.

Lò yé ca soti, yé trabessé gnanman marie tambou la, encò. Atipa wai oune pitit sèpent yanne, li kioé li qué oune bâton.

La chimin, oune petit nègue ca fait so sotte, li tombé là-sous Atipa ; Atipa, qué so còlè, baille li oune calotte ; so oueil wai dix chandelle.

— A là-sous sèpent qué toute moune, dit Couillè, pou joué, to ca passé to còlè athò.

— Tant pis pou yé, réponne Atipa. Pitit sèpent, qui wlé vive, pou ca fica landans chimin. Si pitit nègue la sou, mo pas boai qué li.

Atipa té soaif, li coupé oune yanne rouge, li boai so dileau ; li soucouyé, aussi, oune pied couguérécou, li roumassé moceau grainne.

— A pou to fait qui ça meinme, qué ça grainne la, doumandé Couillè ?

— Compè, réponne Atipa, lò ou gain femme, a oune grainne ou ca beinsoin souvent, à soai, lò ou c’allé couché.

Yé prend chimin Cayenne, kou yé té pati, sans oune vianne la yé sac. Yé séparé la pont chainne. Atipa rentré, couvri qué tique, qué pou d’agouti ; li obligé frotté so cò qué citron.