Auguste Ghio Voir et modifier les données sur Wikidata (p. 19-36).
◄  I
III   ►

II

Dimanche, kou lhabitoude, Atipa descendne, fait oune tou, bò di lavancé. Li contré, qué Wacapou, oune òte zanmi mine d’ò.

— Mé to, frè ! dit Atipa. Côté to soti ?

— Mo soti la Mannan, réponne Wacapou ; la Enfin. Nous ca rinté l’ò, là-bas la.

— Janmains ! dit Atipa, pas dit conça donc ? quand ou ca fait l’ò conça, travail la meinme chouite.

— Pas palé compè, rouprendne Wacapou ; et to, côté to soti ? En nous décollé quichose la Dipi.

— En nous donc, dit Atipa. To wai, mo millò allé la Sazi. Li gain massogan tròpe, la Dipi la ; mé, ça pou ca fait engnin. Pou oune foai, en nous, toute meinme. Mo pa, a Oyapoc mo soti.

Yé pati, pou Dipi. Lò yé rivé.

— En nous prend ça tabe, qui au fond la, dit Atipa, ça oune bon place.

Yé prend tabe la, et pis yé doumandé de vèmouth.

Òbò yè, dé massogan té ca boai yé divin.

— Ça consommachon divin, blangue la ca fait, dit Atipa, li beaucoup meinme. So pratique yé la, ça boesson rouge la, a yé tisanne. Dipis to wai divin là-sous tabe, to pas beinsoin doumandé encò, qui moune qui la.

Wacapou, ça oune nègue arada ; li di Sainnemari. Li grand ; taillé, kou oune hèkioule. Li pas té connaite Cayenne beaucoup.

Mo crai, lai qué Bagasse, yé maite té ca fait bois, anvant libe. Lò blangue voyé la commission, la toute quakié, pou prend nom patronnonmique, li gain oune tas maite, qui baille yé nègue, nom di yé mékié.

Fèsò bois yé la baille, balata, ròse mâle, wacapou, bagasse.

Gabòtò yé la baille, misainne, lécoute, foc.

Soucrié Pouague yé la baille, nom yé machine vapè, piston, volant.

— Òte jou, dit Atipa, mo vini, la Sazi, qué Bosobio ; a pas dé ari nous ari.

— Di qui ça zòte ari conça, doumandé Wacapou ?

— Di oune nègue, réponne Atipa, qui té ca palé, francé. Frè ! si to té tendé, coument li ca sabré bête la.

— Zòte divaite ari meinme, dit Wacapou : Nègue qui kou mo yé la, zòte fica tranquille, tendé ; zòte pas savé ni a, ni b ; fait kou mo, palé zòte criole.

— Pas vrai, compè, dit Atipa ? Nous criole si douce.

— Ça voyage la, dit Wacapou, a bò d Sainnemari mo wlé allé ; li gain longtemps mo pas wai mo fanmi, et pis mo papa malade.

Yé pas rété longtemps la Dipi. Yé charadé, piti moceau, là-sous nègue ca croché francé yé la, et pis yé causé di òte quichose.

— En nous la dégrad, dit Atipa. Mo beinsoin acheté mangé. To pas gain engnin ca fait jodla, vini doujenein qué nous. Mo femme pas savé to Cayenne, li wa content di wai to.

— Mo bin fâché, réponne Wacapou ; mo pas prouvé jodla. Nous wa doujenein, ensembme, oune òte jou ; mo pronmette Auguisse di allé doujenein qué li.

Yé appelé Dipi, Wacapou peyé vèmouth yé la, et pis yé soti.

Lò yé rivé la dégrad.

— To pas trouvé, doumandé Wacapou, li gain moune beaucoup, la lavancé, bonmantin la ?

— Oui, mo trouvé ça, réponne Atipa. A nègue placè yé la, qui dévidé cayenne. Li gain aussi, oune tas dis òte moune, qui ca vini, pou flannein.

— Mo connaite oune mouché, yé té c’appelé Potignin, qui té ca vini, tout lé jou, ici la, pou causé, qué nègresse yé la. Aprés, li té c’allé la gouvelment, temps di mouché Loubo, raconté tout ça ca passé en ville.

— Mo connaite oute òte, yé c’appelé Bénade, qui ca vini, pou fait nègresse jouré li ; ça so plési. To savé, chaque moune ca prend so plési, côté li ca trouvé li.

— Ça oune nègresse, gros gibène, insolent, qui ca habillé li, pi bin. Nègresse la ca vendé vianne qué posson, la larie. Qui moune qui pas connaite li ?

— En France, la théiâte, li gain La Reine des halles. Ça la, compè, a la reinne di lavancé. Pou dix sou, oune so, li ca fait zaffai blangue la.

— Oune jou, mo wai ça ; frè ! a té la conmédie. Ça pas pitit dent mo baille. Zaffai la té drôle : Massogan la, sodat la, té ca tombé, kou la fimein. Mo ari, jouq mo manqué malade. Neinnein dégrad la c’appelé ça, oune paletot, en taffetas di cinq sou.

— Li gain moune, qui ca vini la lavancé, kou nous conça ; pou çassé canmarade, pou prend oune coup l’ sec, la Sazi, au bin, pou mangé oune biftec, la Dipi.

— Li gain oune rang, qui ca vini grand bonmantin. Ça maîte dileau yé la. Quand Sazi ca lovri so lapòte, oune tas, qui là ca anttendne, ca entré, pou décollé mabrouya. Yé pas savé coument gros bois la, ca séché yé ponmon, quand yé ca boai li, grand bonmantin conça, anvant yé mangé.

— A vrai ça zaffai la, doumandé Wacapou ?

— Coument, to ca doumandé mo, si ça vrai, réponne Atipa ; roumaqué bin, la placè, toute nègue to wai ca enflé, a ça qui ca boai yé boujaron, anvant yé mangué.

— Lò nègue té ca enflé, beaucoup beaucoup, Sainnemari la, mo té, la Tout-hasa, qué Brignasqué oune ben blangue ; mo ké monté qué li encò ; mouché Dòvi, oune sourgin, vini visité nègue yé la. Li défendne boai cròc, anyant ou mangé. Couté mo, pas jain fait ça bête la.

— Faut pas to crai, toute pratique Sazi yé la, ça nous compangnin nègue, oune so. Li gain toute façon moune landans. Ou ca wai blangue, nègue, milate, coolie, jouq nègresse. Ça yé la, kou Massogon, a divin yé content ; a qué dileau résin la, yé ca reinté yé nanme. Yé c’appelé yé bouteille, pitit pòte la, pou moune pas comprendne. Lò femme prend yé caca poule conça, ça vilain meinme.

— Heinbin ! gadé, si cété blangue té ça palé, li té ké dit, clients Sazi. Pratique, pi chouite, pou dit ; a ça no té ça dit, Bosobio, òte jou la. Aussi, vive nous criole.

— Magré tout ça moune to ca wai la dégrad, athò la, longtemps, li té ca gain pi beaucoup ; crique nove pas té gain lavase, kou jodla. Toute cannon bitachon té ca vini landans, pou débaqué la Lapijòte, au bin la Takio.

— Nègue Tonnégranne, qué Moussénéri, quand yé ca vini Cayenne, dipis yé découvri Matabo, la pointe de palicou là-bas, yé ca dit, mé montangne Lamorie. Lò yé beinsoin routrounein toute souite, lò la, ça montangne Lapijòte, pace li té ca vendé lamorie aussi. Yé ca descendne vite, qué restant pèdant, yé ca fait yé provijon, la Lapijòte ; et pis, dipis pitit montant, touché yé couyara, do, yé ca pati.

— Ça Sazi qui remplacé Takio ; mé, Takio té encoin larie la. Sazi pas engnin, òbò Takio ; so pratique bessé beaucoup. Temps di Takio, meinme, nègue bitachon té ca vini, si tant, monpè Bois, qui té rivé, tout nòve, di France, té c’allé la, çassé yé, meinnein la léglise.

— Lò la, monpè té gain misè meinme, pou anpprendne nègue cantique. A ça temps la, yé té ca chanté :

Goutè, goutè Takio, goutè la Lapijòte

— Dipis crique bouché, pratique Lapijòte bessé aussi. Li té ça vendé, si pitit moceau, quand li mouri, so fanmi cédé cabaret la. Jodla, ça Dipi qui la. Anchin moune, qui té ca boai la Lapijòte yé la, ou pou ca wai yé encò ditout, la Dipi.

Wacapou, qui té ca ignoré toute ça détail yé là, té content di anpprendne yé ; pou zaffai di Cayenne, li té draite, kou oune nègue nòve.

Ça mine d’ò, qui meinnein li en ville. Dipis toute nègue lessé yé bâtis, pou allé la plaçè, li fait kou toute moune.

Pendant Atipa té ca raconté li, lhistoai di lavancé la, li té ca couté abo, sans dit engnin. Temps en temps, li té ca fait oune pitit sine di tête, pou fait Atipa comprendne ça té ca intéressé li, et pis, pou engagé zanmi la di continoin.

Lò Atipa rété palé moceau.

— A côté nom di lavancé la soti, doumandé Wacapou ?

— Compè, réponne Atipa, a zaffai dipis bongué té gendanme bois la Matouri. Òtefoai, dégrad té la grand savanne ; òbò dégrad, té gain oune posse sodat, yé té c’appelé, posse avancé. Moune savanne té séparé, di moune en ville. Lò moune té c’allé la dégrad, yé té ca dit, nous c’allé la lavancé. Blangue changé dégrad la di place, nom lavancé la souive li, jouq ici la.

— Compè, nous ca blié cò ; li ké midi, li temps, pou mo çassé doujenein. Mo femme ca anttandne mo, athò la. Posson ca baille bal, grondé sou, mo ké allé acheté dé. Vini qué mo.

Lò ou gadé pac posson la, chia ! Li pas gain chimin, pou passé ; posson tout patout.

Coutine Zòseph té rivé, en meinme temps, qué oune tas òte pêchò. Posson lécaille té ca fait chin, kou posson limon. Jouq lanmantin li té gain. Quand ou gadé zouie piti guiòle yé la, coument yé gras ; lò ou songé yé pimentade, ou bouche ca coulé.

Magré toute ça posson la, si ou tendé train moune ca fait, pou gain oune, ou wa craiyé ca baille li, pou bon kiò.

Ou tendé bò rici, mouché Guioustave, mouché André ; bò là-bas, mouché Zòseph, mouché Louis. Gadé si poteau lhanga la, ca roumin.

Pêchò zé la, fica abo, kou foie la plat, ou wa dit, yé sourdo. Yé pou ca bougé. Temps en temps, yé ca longé posson baille ça moune yé wlé.

Atipa jité oune coup l’oueil, òte bò pac la, li wai Piè ; li dit :

— Bon, mé mo compè Piè, là-bas. En nous trouvé li, mo ké gain posson.

Yé trabessé òte bò ; Atipa doumandé dé grondé, qui gras.

Réson pou vendò, réson pou achetò. Piè faut baille li ça ; li ca sévi bin, toute moune qui ca doumandé li posson. Li baille Atipa dé grondé toute souite ; encò dé gros papa grondé.

Atipa peyé Piè, et pis yé pati.

Jouq athò mo ca songé, coument grondé yé la té gras. Mo allé pêché souvent, qué pêchò beautemps yé la, mo pas jain kinbé grondé pi gras.

— Magré ça misè nous ca wai la, pou gain posson, dit Atipa, pêchò yé la té fronté allé trouvé l’mai, dipis nous ca voté la, pou défendne Chinois yé la pêché. To wai bêtise conça. Aussi, faut l’mai té boai tafia grainne wara, anvant li té baille yé réson.

— Sans Chinois yé la, tois qua di temps gnanpoint posson Cayenne. Frè ! yé fò, pou kinbé posson ; a chef pêchò. Ça oune quichose, oune so, yé ca fait di mal. Lò yé entré, la oune pripri, yé ca crocro li toute. Yé pou ca lessé oune pitit prapra meinme. Ça moune qui ambichon tròpe. Yé draite kou fronmi mangnoc ; côté yé passé, ou ca wai yé trace.

— Vendò dégrad yé la crai, moune yé ca fait préférence, gain rouconnaissance pou yé. Côté ça ?

— Oune jou, pitite di oune pêchò yé la, té la misè, pou oune bêtise qui passé, la pac roai la théiâte. Ni mouché Loubo, ni monpè yé la, qui ca mangé, so pi belle posson, pas fait oune démache, pou li. Blangue baille li lageôle. Poutant, est-ce li gain, oune jonne homme qui pi bon, qui pi tranquille passé li ?

Anvant yé prend chimin case.

— En nous wai si li gain vianne jodla, dit Atipa. Li gain si longtemps, a gibié, oune so, mo ca mangé ; si vianne beaucoup, mo wa prend oune live.

Pou allé la bouchourie, yé passé landans lhanga, côté moune ca kinbé kiò, café qué chicolat la. Lò yé rivé, la mitan lhanga la.

— To wai ici la, montré Atipa, neinnein Vitoai ça pronmiè femme, qui vendé kinbékiò, tout chaud, la cannari.

— Tout lé bonmantin, li té ca vini, qué oune grand cannari, plein qué calou, qué danbangnan, pou vendé. Li fait ça commèce la, si longtemps, qui nom Viotai calou, té rété pou li. Toute moune té connaite li ; oune di so pitite, té tambou la lamilice.

— Mo pas connaite dansé lamilice la, dit Wacapou ?

— Qui moune qui dit to ça dansé, réponne Atipa ; mo dit to, li té tambou la lamilice. Si cété dansé, mo té wa dit to, li té tambougnin.

— To wai, nègue la, fica tranquille, tendé ; pas fait blangue France, qué mo. Si to pas connaite criole, anpprendne li.

— Lamilice a té oune mangnè sodat, li té gain, òtefoai. Yé té c’appelé yé, pou charadé, sodat cassave ; pace a té moune Cayenne, oune so, qui té landans, kou franc-tirò conça. Yé té la, pou monté la gade, en cas di beinsoin. Blangue pè lessé fisi, la nous lanmain ; oune jou, yé soupprimé yé. Mé, nous pas pi mauvé passé toute moune. Blangue pou ca divinein, ça trèsò di bonté nègue gain la so kiò ! Oune jou, oune jou, fisi la gain, pou rouvini.

— Lamilice té joli. So tambou yé la, té ca batte :

Penga cò, penga cò.

— Toute piti moune, té ca couri dèiè yé.

— Mo té ca dit to, Vitoai, calou, ça pronmiè femme, qui vini vendé ici la. Ça temps la, li té gain oune òte vié nègresse, qui té ca vendé wara. Ça là té ca fait oune tounein, la toute lècole, anvant li rivé la lavancé.

— To savé, coument pitit moune content wara. Pou ça bò la pa, yé darite, kou agouti. Aussi, yé té c’appelé femme la, neinein Agouti. Yé té crai li content wara kou yé. Li pas gain oune pitit fi massò, qui pas té connaite li.

— Oune nègresse Pòvè, té ca vendé matété, qué douriz kiokio aussi, lò la.

— Li té gain oune òte vié femme, temps di Vitoai calou, qui té ca vendé labiè nannan ; mé, a bonmantin, oune so, yé té ca wai li, la lavancé. Apré midi, li té c’allé divant magasin général, en bas lotogone la. Cété oune vié nègresse, larhaut fò, yé c’appelé Clai.

— Toute moune cannon passagé, té ké boai labiè nannan, côté li, anvant yé baqué.

— Apré ça neinnein yé la, nègue placè vini beaucoup la dégrad ; ça nègresse, to ca wai yé la, vini ca vendé café, qué chicolat.

Pendant Atipa té ca raconté Wacapou, toute ça zaffai di calou, wara, qué labiè nannan la, yé té ca maché, bò di bouchourie. Yé contré qué oune femme, Atipa connaite.

— Coumè Zabeth, bonjou, dit Atipa. Est-ce ou toujou côté madanme Ballé ?

— Non compè, réponne femme la. Madanme la pas té jain content, di mangé mo té ca poté, pou ça soumaqué li té ca baille mo bonmantin. Oune jou, mo dit li : Madanme, mo t ca rété la ou sèvice, pace mo té content ou. A pas pou ou soumaqué non. Ou pas jain content, prend oune òte cousougnin. Mo prend mo chimin, mo allé.

— Li crai mo pas savé, dit Atipa, li té ca mangé, toute gigé poule li ca bouilli. Lò yé doumandé li, oti gigé la ? Li ca réponne, a poule Sourinam, yé pas gain gigé.

— Et pis a conça nègresse yé la fica meinme ; la dégrad, yé toute ca monté là-sous yé taitèche ; taitèche yé la pas jain bon. Oune jou, li té tròpe, mo obligé dit oune, descendne là-sous madanme la.

Lò yé rivé, la bouchourie, li té gain train encò, passé la pac posson.

Tois moune té ca vendé vianne : mamzelle Hèmi, mamzelle Mikilo, et pis oune vié blangue, oune pòpòte.

Ça mamzelle Hèmi, mamzelle Mikilo, oune so, ou ca tendé. Li té gain, au moins, cent nègresse ca hrélé, en meinme temps. A pou mouché, Gautri, a pou mouché Wacoune, a pou Directò. Gadé, si poteau bouchourie la ca roumin, a conça dé femme yé la ca réponne.

— Ça mouché yé la, dit Atipa, a gros tête di peye ; lò yé dit, fête Çaïde qué Vitalou, Lacôte yé la, pas engnin ; si yé wlé, yé wa fait ça qui pi belle, yé réson ; yé rein solide. Mé, pou qui ça yé pou ca fait ? Toute moune té wa profité.

— Quand to wai ça mouché yé la, pou ca gain vianne, a pas nous qui wa guin. Lò mouché yé la ca baille doujenein, yé ca vini yé meinme, la dégrad. Oueil rhonté oueil ; lò la, yé ca baille yé vianne.

Temps en temps, vendò yé la ca pésé oune live vianne, yé ca longé li, sans palé, baille oune nègresse. Ça la ca prend so vianne, li ca peyé, et pis li c’allé.

Si oune gain malhò, pas content, si li gnanni dit : Mamzell, a zos, oune so, ou baille mo ; yé ca rhalé vianne la, di so lanmain, et pis bonsoai.

Lò Wacapou wai, conça ; li dit :

— Doumandé vié blangue la donc !

— Défendne ! réponne Atipa. A vianne peye ici, oune so, mo ca mangé. To pas wai, a vianne òte peye, li ca vendé. Ça vianne la, a pou sodat qué pòpòte. Et pis, to crai mo blié Rogé qui té ca vendé beif mouri la ? Est-ce mo savé, ça la, côté so vianne la soti ?

— Pisse mo pas pouvé gain, ça vianne mo wlé, en nous. Mo millò mangé posson, passé, vianne potigué.

Jou la, dégrad té plein qué mangé : mantoun, cranmangnoc, topinambou, patate, tayove touca, gnanme peye nègue, cribiche, mi frais, pou fait engoue ; kiouri ; cannon potigué té rivé. Mo, pou ca fini, si mo nommein, tout ça li té gain. Jouq piment ; vendé piment la dégrad, quichose ou té pou ca wai, òtefoai.

Lò yé pati di dégrad.

— To wai tracas, dit Atipa, pou gain mangé. Moune ca vendé yé la, a yé zanmi, oune so, yé ca baille vianne, qué posson. Faut to gain potection, anvant yé gadé to. Quand yé pas connaite to, pas la peinne to doumandé.

— To wai mamzelle Hèmi la, lò li té ca vendé cochon ; canmarade, mo dit to ! faut to té lévé bonmantin, pou gain vianne. A pou ça, nègresse dégrad yé la, baille li oune nom.

— Cayenne a conça ; dipis to ca fait au bin vendé oune quichose, yé ca baille to, nom quichose la.

— Dit mo nom la donc, domandé Wacapou ? Mo pas connaite li.

— Mo pou ca dit to li non, compè, réponne Atipa. To guiòle plaiplai, to wa allé roupété li, ça pou mo misè wa rété. Et pis, si mamzelle Hèmi, pou ca baille toute moune vianne, li pas pi mauvé pou ça ; ça oune femme qui ca travaille. To wai li la, pas joué qué li.

— Temps di mouché Hinnique, blangue té metté, la dégrad la, oune bois yé c’appelé dichet, draite kou la trèsò conça, pou toute moune té pouvé gain posson qué vianne. Mé, zaffai Cayenne, pou ca douré. Bois la pas fait quinze jou. Encò meinme, li té gain train, lò di bois la, kou athò la. Gendanme meinme, qui ça gendanme, pas té pouvé empêché moune yé la rhélé.

— Quand mo dit to, zaffai Cayenne, pou ca douré ; mo pou ca mentò. gadé toute grand société yé fait pou l’ò, peu bacaillau, pou difé oti yé ?

— Ça préférence to wai la dégrad la, la magasin meinme, to ca wai li. A conça moune Cayenne fica.

— Case, la mokié politique, la mokié magasin, qui òbò grand savanne la, a ça zaffai la, yé ca fait landans.

— Mo connaite oune mouché, yé roufisé divin, pace li pou ca voté, pou moune di case la.

— Yé pied tabe beau rangé, coument to wlé ça magasin yé la douré ? To pas wai coument yé tombé.

— Li gain oune òte gros madanme, la grand larie. Li ca gadé ou, kou oune beif michant, lò ou ca entré, la so magasin. Dé jou, li millò dit, gnanpoint, passé li lévé, pou baille ou, ça ou ca doumandé. Ça moune yé la ca vini riche, qué l’ò, qué òte zaffai ; mé, ça pas qué commèce.

— A pas sotte ça, compè ? A pas en France to ca wai ça zaffaila, ditout ; yé wa chaviré toute magasin la pitot, passé yé lessé to allé qué to soumaqué.

— A Jojo, oune so, mo ca tiré. Lò to entré, la so magasin caba, frè ! a acheté to wa acheté. So bouche si chouite. To wa beau semblé chouette, li ca fait to wai, gnanpoint moune qui joli, kou to. Lò nègresse yé la soti la Jojo, yé toute crai yé joli. A pou ça, toute madanme yé la, content allé, la so magasin. Ça qui allé, rinq pou nouri oueil, yé obligé acheté.

Yé rivé, qué causement la, jouq bò di Vitalou.

— Poule ca mangé mi, so kiò la pou l’ bois, dit Atipa. Mo ca songé mi, so kiò la pou l’ bois, dit Atipa. Mo ca songé, mo femme ca anttendne mo, athò la. Mo c’allé ; courage !

Wacapou réponne li bonjou, et pis yé séparé.