Auguste Ghio Voir et modifier les données sur Wikidata (p. 205-227).
◄  XI

XII

Dimanche à soai, la veille di dépa di Atipa, pou placè, kou li fini soupé conça, li té ca limein so pipe, pou soti prend lai moceau ; Totie entré côté li.

— Mo bin content di wai to, dit Atipa. Dipis mo Cayenne la, mo pas jain contré qué to ; mo té crai, meinme, mo té ké pati, sans wai to.

— Mo pas té Cayenne, réponne Totie. To savé, landans nous mékié la, nous pou ca rété, en ville, longtemps. Mo té la placè Nationnal, à Kourou. Kou mo rivé conça, òte jou, mo allé, encò, fait oune campangne, la Comté, qué Bouka ; nous allé meinnein vive la placè Bief.

— Yé dit mo li gain l’ò beaucoup, la Nationnal la, dit Atipa ?

— Pas palé, frè ! réponne Totie ; Çaïde yé la, yé gain feille l’ò, di vrai vrai. A pou ça yé dit to dileau toujou c’allé la lariviè la.

— A yé pa bonnhò qui conça, rouprendne Atipa. A soti mo té ké soti, pou prend lai moceau ; mo lasse, fòce mo maché, toute la jounein, pou acheté mo bagage. Mo ca pati dimain, pou Mannan, qué mouché Brignasqué.

— Ça pou ca dérangé mo, dit Totie ; en nous pronmeinnein. Et mo rivé à temps, sans ça, mo pas té ca wai to, ça voyage la.

Totie limein so pipe aussi, et pis yé soti.

Totie a oune nègue Kau ; li ça rongou. Li coute, foulé. So nom ça Zéphirin ; fòce li ca maché doucement, qué so pitit jamme yé la, yé baille li nom, Totie, la placè.

Pou ça, mo pas jain wai moune ca maché doucement, passé li. La placè, lò li ca charié vive, a li qui toujou ca rivé dègnè ; mé, a ça yé pouvé dit ou, oune nègue qui ca travaille. Li pou ca pédi so temps.

Gadé, à peinne li rivé di Kourou, li pati toute souite, pou oune òte campangne. Lò blangue baille li avance, yé pouvé compté là-sous li. A pas nègue kou Sorossi yé la ditout. Totie divaite gain soumaqué, pace li pou ca fréquenté cabaret.

Atipa té fatigué, li pas té wlé maché beaucoup ; yé allé assis, la grand savanne, là-sous banc caré la.

— Mo wai, apré midi la, dit Atipa, oune zaffai qui vilain, la larie Béri, la lentèrement di oune pitit nègresse. Monpè té vini bonnhò, li pas té encò gain moune, pou poté. Yé prié li di anttendne ; yé baille li oune chaise. Souvent, zaffai conça ca rivé, côté moune riche, li pou ca gain train.

— Mé, la la, ça té côté nègue. Monpè pas wlé anttendne ; train lévé. Si pas té bon canmarade qui té la, mauvé palò té rivé ; frè di pitit nègresse la, qué so còlè, té wlé briga qué monpè la.

— Li pas té gain réson. D’abò ou allé çassé monpè, jouq la yé case ; a pas yé, qui vini trouvé ou, ou divaite passé pa yé volonté. Tant pis pou ou ; a conça mo ca wai.

— To pas trouvé vent la frai, à soai la ? vent loubògne la, ca soufflé, meinme, jodla. Gadé coument li ca tòdé feille palmisse yé la. Jou di difé, la grand larie la, si ça vent la té venté, toute Cayenne té flambé.

— A pou qui ça, doumandé Totie, to c’appelé li : vent loubògne ?

— To pas connaite ça non, di vent di nò la, réponne Atipa ? A longtemps, lò di pidémie, oune nègue té ca palé, coument blangue ca mouri beaucoup. Oune mouché, yé té c’appelé Loubògne, tendé li.

— Anttendne vent di nò, dit mouché la, zòte wa wai si zòte pa pidémie, pou ké rivé.

— Li dit ça, pace lò ça vent la ca soufflé, criole ca mouri, kou bête conça, qué fixion potrine. Dipis ça temps la, yé c’appelé vent di nò : vent loubògne.

— Chaque foai mo vini, la grand savanne la, mo ca songé cique yé la. Dègnè la, pas té fò. Ça mo té pi millò la, a té cique Louanne qui té la la. Ça moune yé la té fò, pou chouval, pou còde, pou toute quichose.

— A té yé la misique mo té pi content. Li gain oune misicien, landans, qui té ca joué oune lai, pitit moune té ca chanté la larie :


Mouché Bélonne,
Qué so trombonne,
Quand li ca joué,
Marie-Rose ca dansé.

— Pronmiè cique mo wai, a té Bènabo ; li té la òte quakié grand savanne la, bò di Chauvin la.

— Lontemps, li té gain oune òte yé té c’appelé, Anrintonne ; li té la calongnin la. Mo pas wai ça la ; mé, mo savé, oune jou, banc cassé landans, manqué kioé oun tas moune.

— Lò la, tribinal jouge di pé té òbò calongnin la ; la Roumindasse la.

— A ça cique la qui montré moune Cayenne, dansé là-sous còde. Lò la, toute chin, toute chaté té wlé dansé la voltige. A pou ça yé té ca chanté :


Edoua Toto,
Ca fait so macaqrie,
Qrie, qrie,
Ca fait so macaqrie,
Là-sous so còde.

— A kou Bosco yé la ; pi fò mo wai, a té Linski ; li vini dé foai Cayenne. Potigué qui té vini apré la, pas té engnin òbò Linski.

— Tout ça yé wa beau dit, longtemps té gain anmisement, passé athò la. Sans allé pi loin, gadé rètraite flambeau, mouché Débeaufon té ca fait, qué so sodat yé la ; gnanpoint òte blangue qui fait ça, apré li.

— Mo wai blangue qué milate fait oune grand société ici la, pou joué cate, pou fait la noce. Yé té pou ca rété dé jou, meinme côté. Dé foai yé en ville, dé foai yé la savanne, dé foai yé jouq la savanne matété.

— A pas pitit doujenein yé té ca joué la Dipron ! òte pédi yé place, òte mouri, òte allé en France. A ça qui cassé banne la ; sans ça, li té la jouq athò.

— Et fête athò, lò gros tète té ca vini Cayenne ? est-ce ou ca wai tout ça encò ? Jodla, lò dépité vini, li ca séré so cò, pou palé qué moune. Yé ca pati, gouvènò ca baqué, ou pou ca wai oune chate dèiè yé. Mo savé temps vini pi millò, athò la ; mé, quoaic ça, est-ce tout ça wlé annoncé bon quichose pou peye la ? mo pou ca crai.

— Li gain dé prince francé, qui vini la nous peye. Pou oune, yé baille grand doujenein, la case bari la. Quand li baqué, à soai, moune si beaucoup, la dégrad, jouq òte tombé la dileau.

— Òte la fait yé meinnein li wai pont Mathourin, divant Ori la. Li té voyé di France oune million, pou rangé li. Lò yé rivé là-sous pont la, yé rété. Li doumandé si li gain loin, pou allé, encò ; yé reponne li : prince, nous rivé, a là-sous li ou fica.

— Quand li gadé pont la qui draite kou li fica, athò la, li wlé mouri, mouri pas wlé prend li. Mo pas savé, lò la, qui ça blangue té ca fait qué soumaqué roai.

— Et mo ca assouré to, li té gain zaffai meinme, temps la, Cayenne. A pou ça to wai, nègue dolo dit : Cayanne fò !

— Oune milate Martinique passé ici la ; li té gouvènò, la so peye. Li descendne, en habit. Lò la, Cayenne, milate qué nègue pas té gain droai poté habit ; a blangue, oune so, qui té gain ça droai la.

— Quand milate Martinique la pati, blangue pas wlé metté habit ençò, Yé baille oune grand doujenien ; yé habillé toute milate té ca sévi yé la, en habit ; et pis yé meinme vini à tabe, qué yé paletot.

— Si Neinanmoin té savé tout ça, li pas té éca si chaud, jodla, pou ça qui té landans ça doujenein la.

— Athò, et Sarda, qui té c’appelé nègue la gouvelment la ? Pou moune ici la, peye la té chaviré. Blangue yé la dit, qui moune qué to ? yé écrit, òte bò dileau la, vié. Jésite té fò, lò la, à Paris ; oune allé, jouq en France, pou fait yé changé mouché la ; tois mois apré, li pas té Cayenne, encò.

— To wai, bongué pou ca blié engnin. Ça jésite qui té fait ça voyage la, yé couri li meinme di France. Li té vié, yé metté li landans voétou voyé allé.

— Pi ta, quand Minisse wai yé trompé li, li té wlé rouvoyé Sarda ; a mouché la meinme, qui roufisé di rouvini.

— Vendrédi, mo té allé pronmeinnein moceau, qué Jean-Gailla ; mo raconté li, zaffai mo wai, la to quakié ; mo dit li, coument to compatriote Kau yé la coquin.

— Mo millò, dit Totie, to causé mo di zaffai quakié yé la, passé zaffai blangue Cayenne. Palò nègue pi chouite. To savé mo pas connaite quakié sous l’vent yé la, beaucoup ; palé mo di yé.

— Mo ké palé to di yé, rouprendne Atipa ; mé, li gain blangue, milate, nègue landans ; yé zaffai òte landans òte, mo wa obligé palé to di yé toute. Mo ca coumencé pa Macouria ; li pi proche :

— Nègue Macouria, yé pas franc. Mo wai pou vote, oune mouché baille grand doujenein, La pointe, la Rambau ; jou la, cété landans grand coui, bougouni qué coumanté, kou ça Joffe ca fait yé la, yé té ca boai divin.

— Toute moune vini boai, vini mangé ; yé pronmette mouché la. Jou di vote, li pas gain tois voai.

— Qui ça to crai ? dé jou apré doujenein la, li té gain oune cloub, òbò bitachon Danmian la ; ça landans, tout ça qui té pronmette, viré langue.

— Canmarade, dit oune nègue yé c’appelé Dauphin, faut nous voté toujou meinme la, pou lapite pas rouvini ici la ; et pis, si nous voté oune òte façon, vote la pou ca bon.

— Oune nègue yé c’applé Lolo té la ; lò li tendé ça bêtise la, li doumandé la parole.

— Compangnin, dit Lolo, coument zòte pouvé crai ça bêtise la ? lapite la, a pou nous peye, oune so, li wa rouvini, alosse ? Toute nègue òte colonnie ca changé yé dépité, lò li pas bon ; a nous, oune so, qui pou ca fait kou yé ; nous ca voté kou bògne qué sourdo.

— Si zòte pas wlé voté, pou mouché zòte boai so divin la, voté pou oune òte ; vote la wa bon. Pou changé, faut nous changé ; li gain mauvé zaffai ça passé tròpe, dipis nous ca voté meinme la toujou :

— Dé au tois coolie, qui té la ca kinbé la drive, pendant nous la placè la, yé fait yé allé. Toute malhoré yé dit yé té malhoré la, oti nègue Macouria qui roumassé soumaqué kou coolie yé la ? Ni la banque, ni négociant yé la pas té gain pièce cent sou assez, pou baille yé, lò yé pati.

— Yé té pronmette nous di fait monté prix roucou ; nous pas wai engnin.

— Criole qui la sèvice, ça qui c’allé, en France, a òte moune ca potégé yé.

— Li té gain oune gouvènò qui té bon, qui té ca proposé nègue qué milate, pou lacroai, yé fait li allé. Ça yé voyé, pou remplacé li, pas rété dé jou ; mo pas jain wai gouvènò allé vite kou ça la. Gréméci bongué meinme, pace li pas té wlé tendé palé di nous.

— Conseil la gouvelment la, té gain six habitant, yé lessé yé tiré dé.

— Pòpòte qui té pitit moceau, ké rouvini pi beaucoup ; yé ca lessé yé prend peye la.

— Yé dit meinme, blangue tribinal yé la, toute ké allé. Commèce, zaffai c’allé si mal, toute moune ca bandonnein Cayenne. Jouq nous conseillé allé, en France, aussi.

— Nous qui pas pouvé allé, la òte peye, a chimin danbois qui ké rété, pou nous prend. Inguin ca fini, pitête yé wlé nous allé remplacé yé ?

— Quand Lolo fini palé, oune woyo-woyo lévé landans cloub la. Si li pas té soti, yé té batte li. Magré tout ça li dit, yé toute baille yé voai, pou voté meinme la encò. To savé, li pas gain moune qui pi sourdo, passé ça qui pas wlé tendé.

— Li té gain, òbò lanse Macouria la, oune grand bitachon yé té c’appelé, la Baptisse. Lò so moulin vent té ca maché, ou té ca wai li, jouq Cayenne.

— Mé chanté mo tendé Macouria :


Zòte savé Séranno marié,
Oui ! oui ! nous savé,
Nous content, Séranno marié,
Oui ! oui ! nous savé.

— Lò di la picote, mo wai, la Ronmié oune pannan pa respec, qui té roai la ménagerie la ; ça té maite di toute pac yé la. Yé obligé kioé li, pou beif qué mouton, mouché la, té gain roupos.

— A la, annoré, qué kinkin, ca èclò. Mo wai yé nique beaucoup, la pripri la.

— Mo wai nique toute zoseau ; a crobeau qué zalouette, oune so, mo pas jain wai yé nique.

— Flanman, compè ! gnanpoint côté yé beaucoup, passé la ça pativié la.

— To tendé palé di oune madanme Riacoubo qui rété oune mois, la pativié, quand toute moune té crai li neyé ? A la la, li te fica. Ça crabe qué calicha, tout cri, li té ca mangé.

— Oune jou, oune blangue, captainne dileau, té ca passé, divant bitachon mouché Bendè ; li entré. Li pas trouvé pessonne ; biffet té taqué. Lò li wai gnanpoint engnin, engnin, pou boai, li voyé so coup l’sec, landans oune flacon tafia camphré, qui té là-sous biffet la.

— Ça la té fò meinme, dit Totie !

— Mo ca palé to, rouprendne Atipa.

— Si to rivé, à Kourou, athò, a òte zaffai. Moune bò la pas faux, kou ça di Macouria ; et pis, si yé pronmette to quichose, to pouvé compté là-sous yé ; a moune di parole.

— Ça oune di pi joli quakié, di colonnie la. Li gain toute frit, à kourou. A la mo wai, mombain zanmaïde qué pomme cannelle pi beaucoup. La so cémikiè gain dé pied gnangnanmadou qui trop belle.

— Posson, compè ! la lariviè la. Mo wai oune milate, yé té c’appelé Anmédée, prend trente machoran jorne, landans oune bonmantin.

— Et posson savanne, athò ? patagaye qué blablaroche Langevin, yé ça pronmiè ; gnanpoint ça qui belle conça, òte côté.

— Oune jou, la prix, mo tendé ça pitit chanté la ; a Nazica ca plainne so misè :


Lò mo té pitit gnongnon,
Mo nein té semblé zongnon,
Athò la, mo vini grand,
Li kou gnanme, la vié gnanman.

— Oune jou, oune nègue prend so boesson, vini jouq la léglise la, rhélé monpè qui té ca prêché. Mo pas beinsoin dit to, gendenme roumassé li vié. Li gain chance ; li té quitte, pou zaffai la, qué jou di geôle, oune so.

— Si cété longtemps, lò employé té obligé confessé, tout lé mois, anvant yé touché yé soumaqué la, li té fait annein meinme, la lageôle.

— A qui palò confessé, tout lé mois, to ca palé la, doumandé Totie ?

— Mo dit to longtemps, rouprendne Atipa, quand meinme to té gendanme cabrite, faut to té confessé, la fin di mois, anvant yé peyé to. Billet conféchon monpè ca baille, lò to ca marié la, faut to té poté oune conça, la trèsò, anvant to gain to soumaqué.

— Nègue la pas té gain réson. Quand meinme ou pas content wai yé prêché, ou pas gain droai allé, empêché monpè fait so zaffai la léglise. Cherbongnin pas maite la so case ?

— Li gain oune tas blangue qui té vini, òtefoai, di France, à Kourou la, pou tabli bitachon. Oune rang té rété en bas. Yé toute moure, et pessonne pas jain savé, qui ça qui kioé yé.

— Mo tendé vié moune enbas, palé di ça zaffai la. A chique qui kioé yé pi beaucoup. Yé pas té connaite ça. Sainnemari té gain blangue conça aussi ; ça yé la té ça dépòté ; mo wai oune vié nègresse, la Paracou, qui té di yé temps. Lò yé té gain chique, a femme la, qui té ca nettié yé pied.

— Natte Kourou, ça pronmiè natte aussi ; ça di Cannal, pou ca bòdé yé.

— Lò gandou ca passé, la lanse Kourou, ça coco, pilé qué couac, yé ca mangé.

— La Coronni, a la mo wai pi beaucoup léza. Moune yé la ca boucannein, toute yé disé.

— La Karoabo, lò maque dit : mé nous, frè ! ça enbas moustouquai to wa fica, pou mangé.

— Dipis Kourou, jouq Sainnemari là-bas, to ca contré beif qué chouval libe, la savanne. Dé maite taureau Sinigal, qué yé bosse là-sous yé dos.

— Magré ça, savanne la pouvé prend zannimaux, encò, quate foai conça. Ménagerie yé la, pou ca vancé beaucoup. Oune vaché, oune so, gain beif tròpe, pou li gadé. Oune tas pou ca paqué, à soai ; grand bonmantin, to ca wai yé dèrhò, la savanne. Tigue ca mangé oune rang, òte rang la ca mouri pitit, la danbois.

— Pou cochon pa, mo wai tigue prend yé, jouq òbò case.

— Si to passé la la, qué joument, veillé to cò. Oune jou, si oune houomme pas té vini, la mo soucou, chouval té kioé mo.

— Savanne Karoabo la, gain pannacoco en masse.

— La Mannenouri, a meinme zaffai beif qué chouval yé la, to ca wai. La la, mo té connaite, òtefoai, oune mouché, qui té ca palé qué dé voai. Lò li té ca chanté, li té trop face.

— Mé oune pitit chanté, li chanté mo :

APAN QUÉ BEIF

Là-sous lai : Compè Crobeau.


Oune apan té soti,
La so michant pripri,
Li wai oune beif qui gros, la meinme jalou prend li :
Zòte gadé mo diti,
Kou beif mo ké vini,
Li gonflé, li gonflé,
Jouq so lapeau pété.
Zanmi pas fait kou apan la ; (bis)
Couté dolo papa Coumba.
Tra la la.

— Sainnemari gain posson, aussi, beaucoup, la lariviè la ; mé, li gain loute qué araie dileau douce ; lò yé jité topa conça, coumarou ca fait chin.

— Mo allé pêché, la Brigandin ; nous kinbé posson en masse : Posson limon, bressou, coument-coument, pémécrou. Posson lécaille, loubine, acoupb. Posson sabe, doumoaizelle, aréquin milet.

— Captainne espadron yé la, a bò la yé fica. Lò yé té metté cabe télégraphe la, yé té ca coupé li, qué yé peingne.

— Mo wai gros aréquin aussi, Sainnemari : mé, yé pas vorace, kou ça di Zilet salout yé la. Oune jou, ça yé la pas prend oune sodat, qui té ca lavé so linge, òbò lanmè non ?

— Côté qui gain joli milatresse, a Sainnemari.

— Oune foai, mo allé wai canmougué, la Changement ; a la ça dansé la, oune so, mo pas wai train qué bataille. Yé chanté ça chanté la :


Gigambi kioulé là-bas,
Baille lai, larouge ho !

— Yé chanté ça la aussi :


Mé to pa, mé mo pa,
Chakin yé pa.

— Moune Sainnemari content fait lesprit ; mo wai oune, doumandé oune piti milate placè yé la, si li ca mangé tigue. Piti milate la, fait li pou la réponse : mouché, a pas Cayenne, yé ca boai bougnon totie.

— Oune jou, li té gain fête beif, là-bas la. Mo té descendne di placè. Gouvènò, qué blangue beaucoup, té la. Madanme Loubo wai oune joli pitit beif ; li doumandé, oune habitant yé la, si pitit ginisse la, ça di li.

— Madanme, réponne milate la, ou c’appelé li ginisse, ou pas wai so còne ?

— A la mo wai oune habitant, ca écrit Cayenne :

Monsieur, je suis bien portant. Je vous envoie une génisse pour votre femme pleine. Je vous envoie, aussi, un cochon ayant la queue coupée. Je désire que la présente vous trouve de même.

— Oune foai, oune nègue yé c’appelé Franvé té neyé. Yé voyé çassé li là-sous lanse, tout patout. Oune pitit moune vini dit, li wai li.

— So femme pati qué moune, pou allé prend li. Quand yé rivé proche, côté pitit moune la té indiqué, femme la jité oune coup l’oueil, là-sous bagage qui té à tè la, et pis li prend rhélé :

— A li meinme, mo pauve houomme, aye bongué seingnò ! ou baille mo fòce qué courage, pou mo bo li.

— Lò moune yé la rivé, là-sous bagage la, yé wai a oune gros cacasse aréquin. A pas té pitit palò qui face.

— Mo té ca palé to, titalhò la, di dépòté qui té Sainnemari, òtefoai ; heinbin ! landans pitit savanne, qui dèiè boug la, ou ca wai, encò, tois tombeau, di ça blangue yé la.

— Oune foai, yé té ca jougé, oune nègue, pou controuvenchon beif :

Je vous condamne à vingt-cinq francs d’amende, dit jouge di pé la.

— Hein, in, in ! réponne nègue la.

— Quand mouché Crépin ajouté : et aux frais.

— Compangnin, in, in ! réponne nègue la, encò.

— A pas dé ari, moune ari, jou la, la tribinal la.

— Mo allé wai dansé, Corossonni ; la Trou posson là-bas. Mé chanté mo tendé chanté :


Rendé, Gnongnon, rendé,
Bouquet mo té baille to,
La canmougné la,
Rendé, Gnongnon, rendé.

— Compè, oune nègue vini landans dansé la, qué oune kilòte so pied en dent di loup. A pas pitit zaffai yé fait qué li. Lò li wai yé ca charadé li tròpe, li allé tiré kilòte la.

— A la mo wai yé dansé, béni-josé, di vrai vrai.

— Nègue Riacoubo, yé pas sotte ; mé, yé vanté. Dimanche conça, la paroaisse, yé toute qué yé soublié. Pi beaucoup, landans sabe la, ça là-sous machoai souliéi la, yé ca maché. A ça to tendé yé dit : beif mouri lessé misè pou so lapeau la !

— Lanse Riacoubo, a la pou wai wabé, carata, pitit pannacoco la, prime ; ça la, aussi, yé ca kinbé totie cawanne qui gros.

— Riacoubo plein qué toute façon frit ; mo wai, la la, dé pied touca. Yé pou ca planté li, assez, la peye la ; bò di Cayenne, ça la Donnesse, qué Lapointe, oune so, mo wai touca.

— La ça quakié la, oune mouché fait, longtemps, oune testanment, qui tout drôle. Li té mal qué toute moune.

— Li dit landans, so pi grand rougret, a di wai li pas kioé so voésin, anvant li mouri ; et pis li ca héritié lakiouratelle, di so vié soulié.

— To comprendne coument voésin la té content, di wai li mouri. A pas zaffai qui téribe ça ?

— A Riacoubo, mo wai nòtai ca fait linventai. Oune blague té mouri.

— Frè ! a la pou to wai, côté yé ca mangé bon mangé, côté yé ca boai bon boesson. Vié danmejeanne divin, pitit veau ; toute ca passé. To mouri caba, qui ça yé ca souffri.

— Mo wai gòlette vini, jouq Riacoubé, débaqué controubanne. La la pas gain douannié. A zafafi di longtemps ça la ; mé, bò di Cayenne, a oune commèce qui la toujou.

— A pas gros tête, moune conseil, qui ca voté limpôt yé la, qui ca fait controubanne non ; a òte.

— La Mannan, ça peye monpè qué massò ; a massò qui tabli li. Si to pas bin qué yé, défendne, to rété la la ; a yé ca coumandé.

— Anchin douriz Mannan la, to pou ca wai li qué oueil encò ; ça douriz coolie, nègue Mannan ca mangé, athò la.

— Moune Carouanni, dipis yé soti la zilet Malingue, zilet moune baille nom di yé bobo yé la, yé vini la la, yé bin. Yé ca descendne, la Mannan, vendé poule qué disé. Clòbòtò yé la, grand feille yé la, yé toute ca vini fait, yé pitit commèce, qué moune Mannan.

— Mouché Hinnique té voyé yé, la Montangne d’agent. Gnanpoint dileau, la la gnanpoint commèce encò ; yé toute té ca mouri, di changrin. Blangue obligé roumeinnein yé, Carouanni.

— A la Mannan, mo wai soucourou, pi beaucoup ; mé, pou to la chasse yé, faut pas to pè taon maillet.

— La Maronni, a oune bitachon, oune so, li gain, la zilet Pòtal la.

— Oune jou, mo té ca descendne di Spaouine, pou allé çassé passage la pénitencié ; nous rété la zilet la, pou wai bitachon la.

— Oune mouché vini dit nous, moune pou ca entré ici la. A dégrad la, oune so, nous wai. Nous baqué, nous denscendne la Saint-Laurent.

— To wai zaffai conça ? mo savé, temps di catibe, si to té failli pitit nègue, li gain blangue qui té pou ca lessé to vini, la yé bitachon ; mé, athò la, toute moune libe. La pénitencié, meinme, blangue pou ca empêché entré.

— Mo dit to, li gain taon maillet, la Mannan, heinbin ! Oyapoc, côté mo soti la, gain ça saloprie la, aussi. Lò nous descendne, di danbois, a oune qui piqué mo, qui fait to wai mo rivé jouq ici la, ca causé qué to.

— Frè, li ta ; mo ké quitté to, pou allé rangé mo pagra. Mo dit to, mo ca pati dimain, qué mouché Brignasqué, pou placè Elysée.

Yé lévé di banc la.

— Mo content, dit Totie, di zaffai to raconté mo yé la. Pitête, mo pou ké wai to encò, dimain ; mo ca rété, jouq la Louis gros lakio, bonne voyage.

Atipa roumècié li, et pis yé séparé, la grand savanne la meinme.

Lendimain, Atipa pati, pou Mannan.

— Mo fâché li patis si vite, pace si li té rété, Cayenne, pi longtemps, nous té ké anpprendne, pi beaucoup zaffai. Mo bin qué so zanmi yé la ; a yé qui raconté mo, tout ça mo dit zòte, landans live la.