Auguste Ghio Voir et modifier les données sur Wikidata (p. 157-172).
◄  IX
XI  ►

X

Mayombé, ça oune nègue Mannan ; ça foulah. A meinme façon moune, kou Guelman yé la. Chaque foai, Atipa contré qué li, yé ca fait laguiè, qué zaffai léglise yé la ; mé, yé content yé compangnin, toute meinme.

Atipa offri li oune cigale ; yé tout lé dé limein yé cigale, et pis yé soti, pitit moceau apré Guelman.

Kou yé soti, conça, yé wai Baillaya, qué so pangnin, ca vendé mantouni. Dèiè li, oune òte nègresse té ca vini, qué oune baguia chèvrette.

Lò femme yé la rivé, là-sous pitit pont larie voltai la, côté yé ca jité azò la, nègresse la, sans pas di so faut, poussé Baillaya, landans saloprie di oune azò.

Oune train lévé : To chaurau meinreinme ; li dit, diti, coumencé tombé. Mayombé wlé rété couté.

— Pas couté nègresse yé la non, dit Atipa ; en nous pronmeinnein, nous pronmeinnein. Ça coumencé Baillaya coumencé la, li gain pou jouq dimain ; lò li contré bouche qué to, li pou ca fini.

— Si Bosobio té la, li té pou ké comprendne, oune mot, di argot nègresse dégrad yé la. A conça yé ca palé, pou pas dit : to chaud meinme.

— Fòce yé ca jité azò, la la ; qué grand marée, coco sodat ca vini, jouq la pont la.

Divant léglise, yé wai Octave ca fait so zesse, là-sous oune chouval. Kou li dit : Coco, fait yé wai, conça, chouval la pati, Octave roumassé so vianne.

Lò yé passé, la grand savanne, yé wai Tibile, tou còlè, ca soti lhôpital.

— Qui ça qui fait to, doumandé Atipa ?

— Mo contraïé, réponne Tibile. A la massò mo soti, pou mo pitit nègresse la.

— Yé pencò soti, la coqui, yé wlé marié. Si cété qué oune jonne nègue encò, passe ; mé, qué oune vié matoufala ; li semblé guiabe la boaite ; so doaite, ou wa dit a dica. Tout lé soai, li la mo larie la, dèiè piti nègresse la. Mo allé trouvé massò, pou Marie-Rose.

— Tigue vié, so zongue pas vié, dit Atipa. Veillé matoufala la, compè. Toute joué ça joué ; mé, cassé pitit bois, la zòrè macaque, ça pas joué. Faut pas to jain blié, a la soucou yé ca kioé pian.

— Massò la dit mo, continoin Tibile, faut marié li ; mo pa, mo pas wlé. Mo fait li, pou la réponse : chaque foai, li wa palé ou di ça, massò, rosé li, rosé so tête.

— Conça temps di louvoai, dit Atipa, ça qui pas pouvé marié yé cò, massò té wlé yé trouvé houomme, pou marié pitit fi louvoai.

La larie Malouette, divant Chateaunef, yé wai dé grand pitit milatresse, ca causé ; oune té ca ranconté oune train, li té gain la veille, qué so compè.

— Coument to ca comprendne ça, dit milatresse la ? Li fronté lessé mo, pou allé marié. Li dit, diti, mo pas gain édication. Est-ce mo pas vaut li ? Li ça milate, mo ça milatresse. Encò, so chivé crépi, dou, passé mo pa.

— To tendé, dit Atipa ? a conça milatresse yé la gain preintenchon. D’abò yé lapeau rouge caba, gnanpoint engnin encò. A lapeau qué chivé qui ça toute, pou ça moune yé la. A ça, oune so, yé ca anpprendne la massò.

— A pas massò, ca montré yé ça, rouprendne Mayombé ; a yé preintenchon qui c’allé conça. Mo qui gain, chivé cape la, est-ce mo peyé doujenein, pou yé rouçouwai mo milate ? Et pis, qui ça ça té wa avancé mo ; est-ce milate qué nègue pas meinme la ?

— Jouq nègresse ca fait ça bête la, aussi, continoin Atipa ; li gain ça qui millò prend blangue, passé yé marié qué nous. Ça pas trisse non ? Et zòte pas wlé conseil changé lècole yé la ?

— Meinme, passé blangue metté madanme yé la, la collège, qué pitit gnongnon moune, yé té divaite, fait oune lècole qué yé, pou pitit nègresse.

— Pitit nègresse divaite la lanmain moune qui content yé, qui pou ca trouvé yé lapeau trop noai, ni yé chivé trop dou, pou coeffé. Lò la, yé wa çassé qualité di yé houomme òte côté, qui landans lapeau qué chivé.

— Pou lècole, conseil yé la bon ; yé gain, pou fait lècole madanme, mo ca palé to la. Gadé lésanmen yé fait la, toute moune pas wai, mamzelle yé la pi fò, passé massò ?

Lò milatresse la palé, tée !

— Mo chè, réponne so zanmi la, to pou ca poté chapeau, to pas gain soumaqué, to pou ca marié ; ça la haute istocratie milate yé la wlé, athò la. Jounein jodi, a qué soumaqué, ou ca trouvé houomme ; a qué soumanqué, ou ca gain femme. Gadé wai, si Jocko pas trouvé.

Apré ça parole la, dé pitit milatresse yé la pati, et pis yé prend chanté ça chanté la :


Jocko marié,
Ça pas pou joué,
Qué soumaqué, Jocko trouvé femme ;
Ça pas pou joué, là-sous mo nanme,
Jocko marié,
Li wa divòcé.

Atipa qué Mayombé continoin yé chimin ; yé monté, pitit larie Franklin la. Quand yé rivé, divant Brémon, yé contré qué Jacques, qui soti fait oune quatòze qué so femme.

— To còlè meinme, Atipa dit li ?

— Coument to pas wlé mo còlè, réponne Jacques ; yé toute temps, la léglise, ca raconté monpè, ça qui ca passé la ou case. Lò ou rentré di travail, mangé pas kioui, linge pas coumandé ; to wlé mo content ? To wai, bonjou tendé ; mo c’allé, mo trop còlè.

— To wai, dit Atipa, a ça zaffai rouligeon, mo té ca palé Guelman, bonmantin la. Passé misou pas honnête. Li gain femme qui ca rété, toute la jounein, la léglise ; to wlé nous acepté ça ? Si mo femme té ca fait, ça malhò la, mo té wa mangé so fressou, qué oune grainne dissel.

— Femme yé la, réponne Mayombé, pas beinsoin passé, toute yé temps, la léglise. Oune foai, lanmesse fini, qui ça qui ca empêché, yé allé fait yé travail ?

— Mé, mo chè, rouprendne Atipa, monpè yé la, pou ca contenté di lanmesse, oune so ; yé c’appelé femme yé la, toute la jounein la léglise. Lò ça pas, pou prêché, ça pou la priè ; lò ça pas, pou confessé, ca pou névainne. Jodla, a jou di femme ; dimain, a jou di houomme ; ça pou ca fini.

— A tout ça zaffai yé la, qui ca metté lidée piaye, la tête nègue. Yé ca dit yé, priè ca fait toute quichose ; coument to pas wlé yé crai, ragué pouvé fait aussi ?

— Vié femme yé la, vié péché léssé yé la, yé crai, si yé pas allé commignin, moune pou ca considéré yé. Yé pas savé, beaucoup c’allé lanmesse, pou pouvé trompé moune pi bin.

— Athò la, encò, passe ; mé, longtemps moceau la, to té ca wai nègresse, qui tout jonne, qué jipe blanc, qué grand scapilai, landans rang la procession.

Yé entré, la pitit larie lenfè la. Lalouette fè blanc té gain train, qué oune massogan. Choubam té wlé prend pati sodat la, Lalouette habillé yé tout lé dé, et di vrai vrai. Mo manman laté ! faut ou té tendé li. Sodat la so oueil té si chaud, jouq li pas savé, qui chimin pou li prend, pou li allé.

Apré ça, yé prend larie di pò. Yé wai oune coolie, còlè, ca voyé so bras, ca palé qué oune milate.

Li gain la botte si souvent, athò la ; tout lé jou, blangue ca briga qué milate, la larie. Si yé té osé, jouq la conseil, meinme, yé té wa briga.

— Ça la botte, dit Mayombé en nous wai.

Oui mouché, coolie la té ca dit, nous prêté, ça la blangue la, nous soumaqué ; mé, navi ca pati, nous pas pouvé gain li. Nous dé, gain soumaqué, côté li. Tout lé jou, lò nous vini, li ca dit, gnanpoint.

Ça la meinme, mouché so grand magasin la, ça di nous ; ça qué nous soumaqué, li lovri li.

— To wai travail, dit Atipa ? A ça zaffai la, mo té ca conté, mo compè Dorilas, òte jou la. Moune yé la entiché dèiè coolie ; yé ca metté yé cò, la pou l’bois, la misè, conça.

— Gadé qué oueil, coolie yé la ké poté, toute soumaqué, di ici la, la yé peye. A pas pou pitit soumaqué, ça la ca fait brisé conça. Et encò, si li allé trouvé blangue, magasin la ké fronmein toute souite.

— Janmains ! dit Mayombé, étonnein, pas dit conça non ? et mo qui té crai ça briga.

— A gréméci vent di nò, qui fait nous wai gogo poule. Si nous pas té vini, bò rici, mo pas té ca savé, toute ça zaffai la.

Yé filé, bò di dégrad, pou wai si gòlette mine d’ò rivé ; li pas té gain.

La boute quié la, yé wai oune pêchò, qui té soti prend dé vieille, la so palanque ; dé jonne vieille qui té gras, kou dila.

Oune gòlette beif qué oune navi, té ca déchagé. Nègue jounein té en masse, la dégrad.

Oun di yé, gain train, qué oune matelot ; si gendanme pas té vini vite, ça décidé nègue la té décidé la, a lhôpital yé té ké meinnein matelot la.

Gendanme la crasé so procé-vèbal vié. A pas qué yé meinme ! Li doumandé commis, qui ca écrit caisse yé la : a qui navi ça ?

C’est mon navire, réponne commis la.

— To tendé, dit Atipa ? commis yé ca voyé, la dégrad, écrit caisse, ca dit, navi a di yé. Yé millò passé nous, compè.

— Oune jou, temps di Isope, oune captainne té manqué rouçouwai saloprie conça, la dégrad la.

— Mo pas savé, qui ça li doumandé oune nègue jounein ; nègue la pas tendé. Capitainne la couri là-sous li, pou baille li oune coup l’pied. Nègue la caillé.

— Isope, qui té pi loin là-bas, rivé toute souite ; li meinnein nègue la, divant captainne la.

— Captainne, dit Isope, ou wai oune houomme ca fait so travail ; li pas di ou engnin ; ou ca couri, là-sous li, pou baille li coup l’pied. Est-ce li ça chin ?

— Heinbin ! mé li, mo meinnein baille ou ; si ou ça houomme, touche li nous wai.

— Lò captainne la gadé Isope, li vini blanc, kou to chimise ; li descendne, tout doucement, la so chaloupe, fait yé meinnein li a bò.

— A pas pitit la conmédie, nègue jounein yé la fait, jou la, qué ça zaffai la.

Apré zaffai matelot la, yé pati, po roumonté en ville. Yé pas té gain pitit pied mangue, divant ladouanne la, meinme, quand, oune coup, yé tendé : mé beif.

Lò yé viré gadé, yé wai beif la ca vini draite, là-sous Atipa. Li rinq gain temps metté so cò, dèiè pied mangue la, pou penga beif la. Pendant ça temps la, Mayombé bouré, la ladouanne.

— Compè, dit Atipa, lò beif la passé, to wai coument mo manqué belle ? sans pitit pied mangue la, mo zaffai té clai.

— Et mo pas té ké ça pronmiè non ? Vué madanme Guiori, té ca fica, òbò lhôpital la, a pas beif qui kioé li conça, la larie ?

— A beif potigué ça la ; yé pas michant beaucoup. Si cété beif Lorinoque, li té pou ca passé conça ; li té ké rété, òbò pied mangue la, anttendne mo.

— Quand vapè Lorinoco la, té ca vini Cayenne, a lò la yé té ca chanté, ça chanté la :


Peinne, tourment, chagrin beaucoup,
Lorinoco qui gâté zaffai la.

Lò yé roumonté, bò di savanne, li té pitit vrivri soucou, caba.

La grand larie, yé wai oune mouché, qui té assis ca causé, divant lapòte oune mamzelle.

— Lò zòte wa pédi zòte milate la, dit mouché la, qué vanté, zòte wa pédi beaucoup meinme. Yé pas pouvé fait engnin, Cayenne, sans li. A pou ça, faut li entré, la toute la chamme, la toute conseil yé la.

— Dissel ca vanté so cò, dit Mayombé, qué ari.

— Li bin fé, réponne Atipa ; si li pas vanté so cò, qui moune, qui wa palé di li ?

Li té soucou ; mé, yé rouconnaite mouché la, toute meinme ; lò ou connaite moune la jou, est-ce ou beinsoin flambeau, à soai, pou cléré li ?

Bò di tanmarin, yé wai banne pitit moune ca joué ; yé rété gadé moceau.

Pitit moune yé la joué : pigeon, vol ; maïpouri, vol ; tococo, mache.

Yé joué, la foutrou ; divinein dé frit :

Li gain oune frit, bongué metté là-sous la tè, lò mi, li mi ; quand li verte, li vert.

Yé joué aussi :


Kou nous baillé coton,
Kou nous baillé maclibo.
Houow ! bè !

Yé joué ça la, encò :


Dindé, dindé, dindé,
Labakioul pou reinté,
Dindé.

Mé, ça pitit moune yé la, té pi content, a ça joué la :


J’ai des pommes à vendre,
Riche, riche, blanche,
La couleur n’est pas ici,
Terminé mamzelle Anna.

Pendant yé ca gadé, pitit moune yé la.

— To wai, ici la, dit Atipa, li té gain dé grand pied tanmarin. A té beauté di Cayenne, kou palmisse, la grand savanne yé la. Lò solé chaud, gnanpoint côté qui té pii chouite, passé enbas yé.

— Blangue coupé yé, sous prétesse yé té ca empêché, moune grand larie, wai larhaut fò.

— Pisse a conça, gnanpoint réson, pou pas cassé, aussi, case qui ca empêché, moune òte larie yé la, wai larhaut fò.

— A conça yé coupé, encò, belle pied zanmanne lintendance yé la.

— Qué conseil clòbòtò yé la, titalhò, to ké tendé, palmisse yé la, ca geinnein, aussi, faut coupé yé. Si ça rivé, mo wa rougretté palmisse dé roro la ; mo pas crai, li gain dé conça, là-sous latè.

— Pied bois yé la té vié, passé toute moune Cayenne ; yé té draite, kou nous fanmi conça. Mo pas content wai coupé pied bois conça.

— La grand savanne, yé tiré tanmarin ; pitit moune té ca malade tròpe, qué yé ; cété vrai. Yé metté palmisse, qui pi joli, li bon. Mé, mékié pitit moune té ca fait, qué grainne zanmanne, pas mauvé ; yé pou ca baille dysentrie.

— Yé gain maladie coupé tròpe, la peye la.

— A pas conça, lò pòpòte vini, yé coupé, la Montangne d’agent, toute café Boudau yé la ?

— A pas conça, la zilet royal, yé coupé toute bois. Apré, lò solé dit, mé mo, yé pas roucoumencé planté òte ?

Lò yé fini gadé joué yé la, tée ! yé allé la larie Richélié ; la, yé wai Laparole ca jouré qué oune femme. Ou pou ca doumandé, oti wangue là-sous platine.

Lò yé fini couté discou Laparole la, yé descendne larie collège, bò di case Tibile. Yé wai oune òte banne pitit moune ça joué ; yé rété gadé encò. Pitit moune yé la té ca chanté :


Marie rose ho ! waye li dou, (bis)
Marie rose coupé zacassia,
Kia Kia,
Li dou, li dou.

— Mo parié, dit Mayombé, a pou zaffai pitit nègresse Tibile la, yé ca chanté ça chanté la, divant so lapòte.

— Orho, frè ! réponne Atipa ; mo savé ça oune vié chanté ; mé, pitit nègue, athò la, si content charadé moune, pitête a pou ça vrai.

Òbò pitit moune yé la, oune nègue qué oune milate té ca causé fò, kou moune qui còlè ; yé proché couté.

— Pou qui moune, li ca prend mo donc, dit milate la ? blangue divaite poté còdon, la procession, en meinme temps qué nous ; yé pas plisse qui nous ; yé pou ca pi ridikioule qui nous.

— A conça, réponne nègue la, yé pas té wlé pitit fi yé la, allé la procession, qué ceintou rouge. Ça ceintou la répiblique, yé pas wlé li. Bintôt, nous pou ké gain droai, habillé nous pitite, kou nous wlé.

— To wai, dit Atipa, a zaffai qui rivé pou la procession di òte jou la ; mo té tendé moune palé di ça caba. Nègue la réson ; so pitite pas la massò, li gain droai di habillé li, kou li wlé.

— A pas qué to aussi, rouprendne Mayombé ; d’abò a monpè caba, yé divaite gain tò ; pou costime pitit fi, la procession, ça lòde massò, pou souive ; a yé pou dirigé ça. Et pis, to savé, pou ça zaffai yé la, nous pou ca jain d’accò.

— Bin pi, si mo té gain oune gaçon, mo té wa voyé li, en Frannce, fait monpè.

— Qui ça to dit, rhélé Atipa ? monpè nègue meinne ! to wai, fica tranquille. Oti ça to jain wai qui rouvini monpè ? yé toute ca mouri, la òte peye. Ça mékié la, pas faite pou nègue, tendé.

— Gadé massò nègresse, qui té vini ici la, yé pas fait oune mois, Cayenne. Fòce pitit moune charadé yé, yé obligé rouvoyé yé allé.

— To crai yé ca prend nègue, metté landans ça moune yé la, pou pas fait engnin ? yé ca fait to travail, et a conça meinme. D’abò to ça nègue caba, faut pas to crai yé wa prend to, fait grand quichose landans. Jou oune monpè nègue, wa vini préfet ici la, pencò proche.

— Li gain ça qui té allé fait massò caba ; yé té crai congrégachon té ké nouri yé conça, sans fait engnin. Yé voyé yé, mangé yé lamorie, Cayenne, tout tranquillement. Gadé si yé collègue yé la, ca okioupé di yé ?

La larie nationnale, yé contré que négociant bouteille, qui té ca fait oune caïman, qué dé grand pitit nègue. Pitit nègue yé la té ca palé, di oune quichose qui semblé zhareng. Li tendé ; li dit a li yé wlé charadé. Pitit nègue yé la voyé li pronmeinnein.

Apré zaffai di négociant bouteille la, yé allé la massigondè. Yé wai Radanmé ca consoulté oune coterie Mayombé yé la, là-sous so position.

— Bongué wa idé to, réponne bonhomme la ; mo ké priè pou to. Mo boai passé to, mo fi.

C’est vrai, dit oune di so voésin, qui té ca passé. C’est clair comme l’eau de roche.

Radanmé té ca couté, abo, qué lai di oune moune ca prend bénédition.

Apré ça, yé rouvini, encoin Bèville.

Trajan té ca joué zògue, landans oune fioto, la Bèville la ; zògue Trajan yé la, ça pronmiè.

Yé rété couté moceau ; li té ta caba, Mayombé dit li bonsoai, et pis yé séparé.