Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/132

Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

ça bêtise. To pas pouvé connaite France, passé mo ; to pas jain allé.

— Li gain oune mouché ici la, rouprendne Couillè, so manman maché, còté nègue ca gadé dileau yé la, pou fait li gain place, jodla li ça gros blangue la tribinal.

— Et la Mannan donc ? yé ca piaye jouq beif.

— Li gain feille vianne, feille posson. Li gain femme, si yé baille to boai oune calagiro, oune bougnon poucici, hein ! yé ca maré to, la yé ceintou camza. Lakio beif dit : temps allé, temps vini. Si to lessé yé, to gain pou rouvini.

— Mo parié to pou ca crai, piqué pou sèpent, aussi ? Heinbin ! tout ça, a vrai.

— Mo fait oune prospétion, la Lorapi, qué mouché Siguio, oune bon blangue ; grage piqué li, ça pas fait li engnin ; lendimain, li té gailla, kou pian. Mo ca assouré to, ça blangue la, so papa lavé li bin. Et to ca dit, en Frnace, pas gain piaye ?

— Mo meinme, si mo pas fait yé piqué mo, pace mo pas té gain courage ; mé, mo boai roumède sèpent, a pou ça, engnin pas jain rivé mo la danbois.

— Mo pa, dit Atipa, mo pou ca crai engnin di tout ça ; a conte nègue.