Auguste Ghio Voir et modifier les données sur Wikidata (p. 85-98).
◄  V
VII  ►

VI

Jédi, apré midi, Atipa soti, pou allé fait oune tou ; li contré qué Arial, la larie démaré. Arial té habillé qué so lévite.

— Mé to, fré ! dit Atipa, côté to c’allé belle conça ? Dipis to ça feille tayove la, larosée pou ca touché to.

— Mo ké wai dansé, la sabe noai, réponne Arial. Ça roai, di oune convoai yé la, qui ca baille oune grand lèròle, pou so fête. Si to pas gain engnin pou fait, vini qué mo.

— Mo ca vini, dit Atipa ; en nous. Mo chapeau tout cabossé, ça pou ca fait engnin.

Dipis dé au tois jou, yé té ca chanté oune pitit chanté Cayenne. Atipa, pas té savé pou qui moune yé fait li. Lò yé pati pou dansé la.

— A qui chanté, doumandé Atipa, mo ca tendé pitit moune yé la ca chanté, la larie la ?

— Mo cari, réponne Arial, a pou oune gendanme cabrite, qui malade, yé ca voyé, en France. Ça divaite vrai, pace lò pitit moune dit to, dimain jédi, dimain jédi vrai.

— Mo pencò tendé chanté la. A coument li ca dit ?

— Mé li, dit Atipa, li là-sous lai, allé dada :

Allé, allé, mouché Zédò,
Pas rété pi longtemps encò,
Prend Neinanmoin, pou conseillé,
A ça, oune so, qui té manqué.

Si Bois wlé allé qué to,
Baille li passage, la to bateau,
Nous pas wlé wai ladmistration.

Fait yé passé to la tisanne,
To tête beinsoin bon cataplanme,
Lò to guéri, mo chè captainne,
Crai mo, pas rouvini Cayenne.

— To wai travail, dit Arial ! pitit moune Cayenne ça palò oui !

— Mo tendé palé di gendanme la ; pessonne pas té content li. A pou ça, yé fait chanté la. to wai li la, Minisse ké fendé so zòrè.

— Est-ce nègue yé la, doumandé Atipa, ca joué cate beaucoup athò la ? Mo ca doumandé to ça, pace mo savé, to ça oune chef yé la.

— Enwa ! compè, réponne Arial ; cate tombé, athò la. Dipis Isope qué Chincrabié mouri, gnanpoint joué encò. Li gain ça qui ca fait yé possibe ; mé, a pas jouò cate, di vrai vrai, et pis, yé ca valé apan tròpe.

— Òte jou, la Prince ; Prince pas là encò ; mé, café la toujou ca poté so nom. Mo contré qué oune nègue, qui wlé fait mo quate point, di oune coup, la lécaté : roai, point, volte, autorité, roufi. Mo dit li, compè, a mouché Dobriec, oune so, mo wai maqué ponit conça. Li té wlé fait so sotte, la dé coup, mo entré la so batis ; mo soumsoumme li nette.

— A pou ça, dit Atipa, to viré, athò la, bò di dansé. Et pis, to ça oune nègue qui toujou content femme. Côté li gain camza, a la, yé ca wai to. Mé, veillé aussii, femme gain dangé.

— Lò mo té côté mo mouché, li té gain oune pitit nègue, yé c’appelé Piè, qui té ca rété, divant nous case. Li pas té captainne, kou to conça non. Li té pi ca nouri crapaud, pou baille sèpent valé ; yé té ca fait li kinbé roche ; yé té trouvé li trop zharicot dou.

— Cété temps di Bastien. Oune jou, Piè pas allé trouvé li non ? Li pas té kou mamzelle Jeanne non ; qué ça la, faut té boai tisanne, trempé qué yanne, la danmejeanne. Bastien té ca baille, oune pitit boule, oune so.

— Tout lé jou, à midi, Piè ca vini dit mo : gadé, mo ké fait gros bec. Lò la, to pou ca doumandé oti gros bec, ca valé grainne pinot. Apré ça, Paul obligé boai tisanne racine wara.

Quand yé rivé la sabe noai, lèròle la té chaud. Li té gain quate tambourin, qué dé qua. Idarec, chef tambougnin la, té ca coupé ; cinq, té ca foulé.

Lò ou gadé dansé la qué nègresse, qué joli femme, qué yé kiakia, ou pas envie soti, encò ; a dé femme, oune so, landans, qui té moceau mariejeanne. A pas landans, belle dansé conça ou ca wai nègresse kiouri yé la.

— To wai, dit Atipa, li gain nègue qui content vini choési coumè la dansé conça ; a pas mo pas. To wai, compè, côté ou prend oune femme, pi souvent, a la ou ca pédi li.

Oune pitit monment apré, zaffai gâté nette. Quand ou pas savé dansé, ou jipe toujou trop langue. Oune femme, coumencé dit, tambou la pas bon, li pou c’allé qué chanté yé la. Mé, lò yé chanté :

Manman to wai, to wai, to wai palò conça.

Hipp ! femme la dit, ça pou li, yé ca chanté, ça chanté la. li lévé oune lévé, landans dansé la, toute tambou obligé rété. Bondan cabresse, tambou Idarec la, tout ca rété.

So houomme té la ; oune nègue qui maigue kou oune zaigrette, rhaute kou oune lèchelle parépou ; so jamme semblé bâton quéqué ; grand guianlangue la, coumencé so pa.

Kou mo ca palé ou la, woyo-woyo la, vini si beaucoup, jouq gendanme rivé.

Houomme la té glissé, là-sous lapeau calou. Li gain òte, landans la, qui té sou, kou yaya qui boai dileau mangnoc.

Lò yé wai conça.

— Fré ! dit Atipa, nous vini pou tiré dilaite, nous pas vini pou compté pitit veau. Nous pas gain pou mêlé, landans ça quatòze la. Nous vini pou wai dansé, nous pas vini pou briga.

— En nous allé, tendé. Gendanme rivé caba ; mo pas wlé gain zaffai qué blangue. Li gain ça qui wlé prend mo caba, pou teinmoin ; mo dit yé oui. Oui pou ca gâté zanmi, ni monté montangne ; mé, a pas mo ça la, yé wa wai la tribinal pas.

Yé soti ; lò yé dèrhò.

— To wai, dit Atipa, si gendanme pas té vini, coup té ké tombé, kou bête, landans la. Quichose ou pas savé, li vié passé ou, oune kiò té ca dit mo : pas allé non.

— Landans dansé conça, toujou gain train. Li gain quec temps di ça, mo té allé wai, oune canmougué, là-sous crique. Oune bataille lévé conça landans. Mo té qué oune pitit nègue, yé c’appelé Paul ; oune sacatra ; li té maré lakio dèiè mo, kou oune lampion delpon.

— Oune nègue Tonnégranne té prêté so zanmi so kilòte, pou vini dansé. Ça qui baille kilòte la, té assis ca gadé dansé. Lò li wai canmarade la ca batte lentrouchat, ca fait so gèrè qué kilòte la, li rhélé li : doucement, compè ! òte la fait semblé li pas tendé. Li continoin toujou. Embêté à la fin, li rhélé li : rété, mo dit to.

— Nègue Tonnégranne la bisqué ; li coumencé fait oune caïman, landans dansé la. Faut to té wai li. Li coumencé dit : Capiaye ! moune pas té beinsoin savé, si to prêté mo to kilòte. Soti, mo ké fait to wai, si dé sou ça blangue. Mo papa lavé mo qué tête beif, qué pied chouval. Nègue pas jain fait mo dos touché à tè. Akiòrò qui ça Akiòrò, mo pas jain wai li fait brisé conça.

— Côté moune beaucoup, dit Arial, a conça yé ça palé ; mé, divant tambou, galement pas la. Sodat sou connaite yé captainne, tendé. Macaque savé qui boiis yé ca monté ; yé pou ca monté wara. A qué pitit nègue macanki yé la, yé ca fait ça brisé la. A ça yé ca dit to, rendé sèvice baille chagrin la.

— To réson, rouprendne Atipa, bon ça mal. Mo dit to, a pas dé palò li palé. li té kou oune fou landans la. Dansé toute rété. So piti frè té la ; li rhonté kou oune haïra poule prend, li soti.

— Kou mo ca palé qué to la, mé gendanme : Didisse, Larouge, Sambout entré.

Tu fais le fou, dit Didisse, je vais te défouler.

— Lò mo wai ça zaffai la, pou yé pas kinbé nous, mo dit Paul : qui ça nous ca anttendne encò ? A pou nous fait, kou totie qué macaque. Kiouboume, mo ca kialam. Li soti bò rici, mo soti bò là-bas. Bon pied sauvé son maite. La dé coup, nous pédi nette, yé pas wai nous vent.

— A jouq lendimain, nous anpprendne zaffai gendanme yé la fait : Yé meinnein nègue Tonnégranne la, la posse, et pis yé metté li la coubari.

— Jou pitit poule so kiò content, a jou la paganni ca prend li. Houomme la té vini, qué kiò content, pou anmisé so çò ; mé ça zaffai qui rivé li. Procé-vèbal tombé, kou la fimein, landans la.

— Jou di tribinal, mo allé wai. Oune coolie té teinmoin ; quand jougue di pé doumandé li, qui lâge li gain ; li réponne, lò so manman fait li, li té pitit pitit.

— Oune òte vié femme teinmoin dit, so pa, li gain vingtne cinq an. So pitite té soti déposé, anvant li, pitite la té gain trente an. To wai travail, compè ?

— Li té gain òte teinmoin. Fòce moune té beaucoup landans dansé la, mo pas té wai yé meinme. Oune dit, so mékié ça maîte mettò seinne ; oune òte dit, so pa ça la plime.

— Mandil té la ; li dit : Le brevenu a voulu donner un coup de pâton à Larouge.

— Yé doumandé coumè nègue Tonnégranne la, si ça so houomme ; li réponne, qué oueill chaud, li pas gain compè. toute souite commissai rhélé Sambout : entré, pou vérifié ça.

— Lò toute ça zaffai teinmoin yé la fini, commissai coumencé palé athò :

Monsieur le juge de la paix, on faisait du train.

Vous voulez dire du bruit, dit jougue di pé la ?

C’est synagogue, réponne commissai, et pis li continoin :

Monsieur le juge de paix, le brigadier Didisse, monsieur le juge de paix, l’archer Sambout, monsieur le juge de paix, sont entrés, monsieur le juge de paix, au milieu de la foule, monsieur le juge de paix.

— A conça, li palé, mo dit to, jouq li fini. A pas pitit dent moune baille, la tribinal calinbé la.

— A la fin di compte, nègue Tonnégranne la soti qué six jou di Paris, sans compté lé fré, pou allé cassé roche.

Compangnin plein pangnin ! dit Arial, et pis li prend ari : kia ! kia !

— To ca ari, dit Atipa, heinbin, compè ! mo wai quichose qui pi drôle encò :

— Oune jou yé kinbé, la Cabassou, oune pòpòte maron, habillé en monpè. Jou yé jougé li, oune nègue yé c’appelé Joulien té teinmoin. La tribinal, lò yé doumandé li, qui ça pòpòte la fait :

— Mouché, réponne Joulien, mo té crai a pitite bongué ; mo baille li mangé ; mo baille li mo lite ; mo couché à tè. Président, mo dit ou, mé maque. Kou li ca palé, li té ca batte so cò, en meinme temps, pou montré coument li kioé maque à tè la. Compè ! a té la conmédie.

— Mo wai òte zaffai la tribinal. Oune jou, oune mouché té ca, plédé, pou dé sodat qui té vòlò poule, la nouite.

Voyons voir, dit mouché la, s’ils se sont introduits cachément, dans la volaillère.

— Pou qui ça ou pou ca palé nous bon francé, rouprendne coumandant la ?

— Ça francé la bon, pou ici la, réponne mouché la ; tribinal Cayenne, a pas lacadémie.

— Oune òte foai, mo tendé oune dit, blangue mine d’ò yé la, ca récolté ovrié. Li té insolent ; li pas gain mauvé palò li pas raconté jou la.

— Lessé ça palò la, rouprendne président la, qué còlè ; mo pas wlé tendé ou palé langage cabaret ici la.

— Ça mouché la té cranne ; lò to cranne la peye la, gnanpoint kou to. So zanmi yé té ca dit, lò li ca palé, a couté, oune so, so collègue yé la pouvé couté. Ça pas té flattò pou yé.

— Ou intelligent, ça vrai ; mé, est-ce ça wlé dit, ou savé toute quichose ? ça wlé dit, ou wa savé beaucoup quichose, si ou anpprendne. Ou savé palé, ça vrai aussi ; mé, lò gnanpoint engnin landans ou tête, qui ça ou pouvé dit di bon ?

— Ça bataille nous ca wai, athò la, dit Arial, a pas engnin, òbò ça di pongnein doré qué impériale ; to songé ?

— Pas palé, compè, réponne Atipa, soutout jou yé ca entéré papa, conça. A pou chanté yé la, yé té ca briga pi beaucoup. Mé pi belle chanté pongnein doré ; a qué li, yé té ca entré en ville, à soai, mécrédi dé cendne.

Ponne, bouffi ponne,
Bouffi la poulaillé doré.

— Enwa ! dit Arial, mo té pi millò ça la ; li pi chouite :


Caca cochon, to pas rhonté,
Coument to fait, potigué couri to,
Vam prafò moulatine di Cayenne,
Moutou vielle.

— La reinne, directeuse pongnein doré yé la, a té Criquet , Macaque frisé, Misainne. Landans larmée la té gain : Bannanne enkiè, la reinne Dafrique, Madè voélé, Gnanme inguin ; et la reinne satin, to blié li ? et convoai mine d’ò la ?

— Bò di impériale, li té gain : la reinne Bouffi, Vivanguiè, Quarantan, Dileau pou lannisette, Pimentade carambole. Et banne pitit nègresse lamirale yé la ? Mé, oune chanté impériale :


Dipis minouit sonnein, so balé, la so lanmain,
Voilà la position, di macaque frisé.

— Mé oune òte pitit chanté qui té joli ; a té pongnein doré qui té ca chanté li :


Mo la, mo sans moune,
Mo la, mo sans pessonne,
Mo pas beinsoin pronmeinnein mo cò,
Baille lé gens Cayenne, palé là-sous mo.

— A té bon temps lò la ; guiambelle yé la té ca belle. Lò la, Laurent la peau lève té landans toute cadémie yé la. Frè ! misè, gâté vaillant, tendé. Moune convoai yé la, li gain ça qui tombé jounein jodi. Athò la, gnanpoint plési Cayenne ; yé cannida la, a dansé ça la ?

— A la pac roai la, oune so, temps en temps, blangue ca fait nous ari moceau.

— Dègnèment la, yé joué, oune joli la conmédie. Cété oune piayò qui té gain roumède, pou guéri toute maladie, médecin pas connaite.

— Mo blié tout ça palò li raconté. A oune quichose, oune so, mo ca songé. Li dit, lò médecin fatigué di yé moune malade, yé pas pouvé guéri yé, yé ca dit moune yé la : Allez aux eaux !

— Compè, dit Atipa, ça zoseau yé la gain pou volé meinme, pou allé jouq en France.

Lò yé rivé la grand larie, yé wai Chef ca passé.

— En nous appelé li, dit Atipa, pou li fait nous ari moceau. Li toujou gain quichose qui drôle pou raconté.

Yé appelé li, yé appelé li tée ! Chef pas viré.

— si cété femme qui té appelé li, dit Arial, to té ké wai, si li té pou ca viré gadé. So sourdo la tout drôle ; a pou houomme, oune so. Pou femme pa, Chef ca tendé yé, trop bin.

— Mo femme ca anttendne mo, athò la, dit Atipa, mo c’allé, courage !

Arial réponne li bonsoai, et pis yé séparé, la larie voltai.